Kažu da je pravo zanat, a pravda umjetnost. Danas ispraćamo nekoga ko je čitav svoj radni vijek u pravosuđu dokazivao da se te dvije stvari ne samo mogu, već i moraju spojiti, danas smo ispratili sudiju Vildanu Omanović u penziju.
Sudija Omanović je neko ko je u ovom modernom vremenu, vremenu punom pritisaka i brzih rješenja ostala nepokolebljivi svjetionik etičkog kodeksa.  Njena sudnica nije bila samo mjesto gdje se primjenjuje zakon, već i prostor gdje je pravda bila opipljiva, gdje je vladao autoritet ne iz povišenog tona, nego iz integriteta kojeg je nosila u sebi.
Bila je tu za sve: za sve kolege kada je trebalo razjasniti najzamršenije pravne dileme; ruka podrške svakom zaposlenom; njena vrata su uvijek svima bila otvorena.
​Njen odlazak u penziju je zasluženi predah i ovom sudu, kao i svim kolegama iz pravosuđa ostavlja najvrjedniji poklon: primjer kako se ostaje čovjek u teškim vremenima.

"Pravda bez milosrđa je surovost, a milosrđe bez pravde je slabost" - sudija Omanović je bila savršen balans oba.

Kolektiv Općinskog suda u Cazinu