25 0 K 061130 24 K Šumska krađa

22.09.2026.

BOSNA I HERCEGOVINA

POSAVSKI KANTON

Orašje, 21.11.2025.godine

U IME FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE

Općinski sud u Orašju po sucu Ljubici Oršolić uz sudjelovanje zapisničara Ane Josić, u kaznenom predmetu protiv optuženog M.E. zv.„M“, sina M., iz T., Ulica …, zastupanog po brnaitelju Christianu Oršoliću, odvjetniku iz Orašja, zbog kaznenog Šumska krađa iz čl. 316. st.2. u vezi sa st. 1. Kaznenog zakona Federacije Bosne i Hercegovine („Sl. novine Federacije BiH“ broj 36/03, 37/03, 21/04,69/04, 18/05, 42/10, 42/11, 54/14, 76/14, 46/16, 75/17 i 31/23), a po optužnici Kantonalnog tužiteljstva Posavskog kantona Orašje, broj T02 0 KT 0008180 22 od 10.05.2024.g., nakon glavne, usmene i javne rasprave održane dana 18.11.2025.g., u odsutnosti kantonalnog tužitelja Ostoja Ostoića, optuženog M.E. i branitelja Christiana Oršolića, donio je i javno objavio dana 21.11.2025.godine slijedeću

P R E S U D U

OPTUŽENI: M.E., sin M. i majke I., djevojački Č., rođen ... godine u V., s prebivalištem u T., Ulica …, Grad O., po narodnosti Hrvat, državljanin BiH, JMB: …, pismen, sa završenom srednjom stručnom spremom, po zanimanju automehaničar, oženjen, otac jednog djeteta, vojsku nije služio, ne vodi se u vojnoj evidenciji, nema imovine, nezaposlen, izdržava se od prihoda poljoprivrede, do sada osuđivan Presudom Općinskog suda u Orašju br. 25 0 K 056632 22 Kps od 02.09.2022.g. za kazneno djelo Teška kaznena djela protiv sigurnosti javnog prometa iz čl. 336.st.3. u vezi sa čl.332.st.3. KZ F BiH na uvjetnu osudu sa utvrđenom kaznom zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci i rokom provjeravanja od 2 (dvije) godine, ne vodi se drugi kazneni postupak,

kriv je

Što je: U vremenskom periodu od 15.12.2021.godine do 31.12.2021.godine, došao na lokalitet D.P., općina O., te u namjeri stjecanja protupravne imovinske koristi, bez odobrenja i službene dokumentacije oborio ukupno trideset tri stabla topole vlasništvo grada Orašja, od čega sa k.č. br. 1005 površine 2982 m2, šume 3. klase, sedam stabala topole, od toga 9,45 m3 tehničkog drveta i 5,15 m3 ogrjevnog drveta, sa k.č. br. 1007, površine 1401 m2, Jasenik, šuma 3. klase, deset stabala topole od toga 14,49 m3 tehničkog drveta i 8,32 m3 ogrjevnog drveta, sa k.č. br. 1008 površine 1401 m2, Poloj, šuma 3. klase, šesnaest stabala topole od toga tehničkog drveta u masi od 38,13 m3 i ogrjevnog drveta u masi od 22,15 m3, kojom prilikom je vlasniku pričinio štetu u iznosu novca od 12.173,12 KM, svjestan značaja svoga djela, da svojim radnjama obara u šumi više stabala radi krađe, što je i htio,

Dakle, radi krađe oborio u šumi više stabala, a količina oborenog drveta je veća od 5 kubnih metara,

Čime je počinio kazneno djelo Šumska krađa iz čl. 316. st.2. u vezi sa st. 1. Kaznenog zakona Federacije Bosne i Hercegovine

pa sud optuženom M.E. za počinjeno kazneno djelo Šumska krađa iz čl. 316. st.2. u vezi sa st.1. Kaznenog zakona Federacije Bosne i Hercegovine primjenom navedenih zakonskih odredbi a na temelju čl. 7., čl. 42, čl. 49., čl. 60. i čl. 62. st.1., st.2. i st.3. Kaznenog zakona Federacije BiH i z r i č e

UVJETNU OSUDU

kojom se optuženom utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine koja se neće izvršiti ako optuženi u roku od 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci ne počini novo kazneno djelo.

Na temelju čl. 202. st.1. a u svezi sa čl. 199. st. 2. točka „a“ i „g“ Zakona o kaznenom postupku FBiH optuženi M.E. je obvezan da na ime troškova kaznenog postupka plati novčani iznos od 1.287,90 KM, te paušal u iznosu od 100,00 KM, u roku od 15 dana.

Na temelju članka 212.st.3. Zakona o kaznenom postupku F BiH optuženi M.E. se obvezuje da oštećenom Gradu O. namiri štetu u iznosu od 8.816,70 KM, te se oštećena Grad O. upućuje da preostali dio imovinskopravnog zahtjeva ostvari u parničnom postupku.

O b r a z l o ž e nj e

Kantonalno tužiteljstvo Posavskog kantona Orašje je dana 13.05.2024.g. ovome Sudu podnjelo optužnicu pod brojem T02 0 KT 0008180 22 od 10.05.2024.g., protiv optuženog M.E. zv.„M.“, sina M., iz T., Ulica …, zbog kaznenog djela Šumska krađa iz čl. 316. st.2. u vezi sa st. 1. Kaznenog zakona Federacije Bosne i Hercegovine, a koja optužnica je od strane suca za prethodno saslušanje potvrđena dana 15.05.2024.g.

Na ročištu o saslušanju optuženog održanog dana 13.08.2024.g. optuženi se izjasnio da se ne osjeća krivim za predmetno kazneno djelo, te je na temelju čl. 244.st.4. ZKP-a F BiH predmet dostavljen sucu radi zakazivanja glavne rasprave.

Na glavnoj raspravi održanoj dana 18.11.2025.g. tužitelj je precizirao činjenični opis kaznenog djela Šumska krađa iz čl. 316. st.2. u vezi sa st. 1. Kaznenog zakona Federacije BiH na način da je u trinaestom redu istoga riječi: “od 13.367,57 KM “ zamijenio riječima: “od 13.365,57 KM “.

Očitujući se na precizirani činjenični opis predmetne optužnice, obrana je izjavila da istom ne prigovara, te da ne traži dodatno vrijeme za pripremu obrane.

U završnoj riječi, tužitelj je izjavio da je u tijeku postupka, a na temelju izvedenih dokaza, saslušanjem svjedoka M.K., M.O., M.Ž. te vještaka Čorbić Seid, te prezentiranjem materijalnih dokaza dokazano da je optuženi van svake razumne sumnje počinio kazneno djelo Šumska krađa iz člana 316 stav 2 u vezi sa stavom 1 KZ F BiH, a kako je to navedeno u predmetnoj optužnici, te poziva sud da optuženom izrekne kaznenopravnu sankciju koja će postići svrhu kažnjavanja i jednu svrhu specijalne prevencije da se on odagna od rada na crno odnosno od bespravne sječe šume bez dokumentacije bez odobrenja nako kako mu prahne da on sječe šume kako mu nadođe idem malo posjeć nema nikog odo malo porezat pa ću izvest iznijet ko što su mu ovi drugovi iznijeli ovaj M.1 i ovaj drugi i da eventualno ako se bavi sječom šume, ako to poštujemo naravno da čovjek ima pravo da se bavi tim poslom, to je u redu, to je zanimanje, al da to radi u skladu sa odobrenjem i u skladu sa pribavljenom prethodnom dokumentacijom koja je pravosnažna, koja postoji koja ima pečat, koja nije rekla kazala ko što su njegovi svjedoci rekli, tako da mu se izrekne znači kaznenopravna sankcija koja će na njega uticat da u nekom narednom periodu, je li obzirom da se ne radi o krimigenoj osobi u tom smislu znači da u narednom periodu se ne bavi ovim na bespravan način znači u vidu zanata nego da se bavi u vidu zanata na pravan način znači da poštuje sve zakonske propise i koja će uticati na svrhu generalne prevencije što je posebno jako važno za Županiju Posavsku gdje ima jako puno drvne mase kako na području O. na području O.1 na generalno znači koja će postići svrhu prevencije na generalno i na druge građane da ne sjeku. Prilikom izricanje kazneno pravne sankcije, predlaže sudu da kao otegotne okolnosti uzme način izvršenja djela, ponašanje nakon izvršenja kaznenog djela u smislu da nije nikakvu štetu izmirivao, a kao olakotnu okolnost eventualno njegov obiteljski život, da ima malo dijete, znači da su mladi bračni par, te da neosuđivanost ne cijeni kao olakotnu okolnost, jer je stav tužiteljstva da neosuđivanost nije olakotna okolnost nego da je normalno da su svi građani neosuđivani a samo osuđivanost može biti otegotna okolnost.

Branitelj optuženog je u završnoj riječi izjavio da se najprije mora osvrnuti na navode tužiteljstva, te ukazati da optuženi nije šumar, nije drvosječa, da se ne bavi sa ovim zanimanjem, da je optuženi na terenu rušio drva smatrajući da čisti parcele koje je dobio na korištenje od Grada O. i očigledno izašao van gabarita tih parcela prilikom sporne sječe. Dodaje da za obranu nije sporno da je izvedenim dokazima potvrđeno da je drvnu masu odnosno ova drva isjekao M.E. da nije sporno da su drva koja su izuzeta na terenu upravo drva porijeklom iz te sječe koju je Šumarija Županije Posavske izuzela i koju je Šumarija Županije Posavske prodala, da za obranu nisu sporni ni obračuni iz osnovnog nalaza ni iz dopunskog nalaza vještaka šumarske struke gdje je u konačnici utvrđeno da je preostala šteta odnosno vrijednost drvne mase koja nije zatečena na licu mjesta, a po dopuni nalaza u iznosu od 1.170,00 i nešto maraka, da dakle svi ti elementi nisu sporni, ali da, po ovim pitanjima obrana ima sasvim drugačije viđenje od samog tužiteljstva kada je u pitanju primjena zakonskih propisa koji se tiču problematike šuma u Federaciji, koji se tiču šumskih gazdinstava i gospodarenje šumama u Federaciji. Ističe da se je iluzorno pozivati na bilo kakve zakonske propise bivše J. i njihovo preuzimanje obzirom da je Federacija na temelju svojih ustavnih nadležnosti donijela Zakon o šumama, kojeg je ukinuo Ustavni sud Federacije dana 27.11.2009. godine svojom odlukom U-26/08 i od tada ne postoji federalni zakona o šumama, ne postoji ni državni zakona o šumama, da jednostavno milion komentara parlamentarne skupštine govori o pravnom vakumu kada je u pitanju problematika gospodarenje šumama. Dodaje da je tijekom prošle godine 2024. bio u pripremi novi Zakon o šumama, ali da taj zakon još nije dospio do parlamentarne procedure i još uvijek nije usvojen, da su protivno Ustavu Federacije kantoni donijeli svoje kantonalne zakone o šumama i to 9 od 10 kantona u Federaciji je donijelo svoje zakone o šumama suprotno ustavnim ovlastima da tako nešto učine, ali su donijeli. Nadalje navodi da pored postojanja županijskog zakona u momentu kad se dešava sporna sječa nema odštetnog cjenovnika za nadoknade štete. Pojašnjava, da ako je taj događaj bio kako se tvrdi u optužnici, onda se ne može primijeniti Pravilnik odnosno odštetni cjenovnik, ne može vještak imati na volju da primjenjuje nešto što na određenom području ne važi i ne vrijedi, da se iz vlasničkih listova vidi da je šuma vlasništvo Grada O., dakle na prostoru je Županije Posavske, a da u konkretnom slučaju, ako nema federalnog zakona, ako nema federalnog odštetnog pravilnika, ako nema odštetnog cjenovnika Županije Posavske tada nema zakonskog uporišta da se računaju penali na posječeno drvo koje je posječeno 2021. godine, a cjenovnik se izglasava 29.04.2022. godine i stupa na snagu tog dana kad je objavljen u Narodnim novinama Županije Posavske. Dakle, nema zakonskog uporišta, nema legaliteta apsolutno da bi se mogli staviti na teret penali za posječenu šumu, a kad bi prihvatili da je moguće primijeniti ovaj odštetni cjenovnik, onda ga je moguće primijeniti nakon 29.04.2022. godine na sječe koje su se desile poslije tog dana a nikako na sječe prije tog dana. Dakle, branitelj navodi da ostaje samo jedna jedina opcija da se u ovom vremenskom periodu izvrši obračun tržišne vrijednosti posječenog drva i da to bude šteta koja je nastala, da kad se izuzme količina drvne mase posječene na parceli 1010 i kada se umanji ukupan iznos novca vrijednosti tih drva za vrijednost novca koji je naplatila Šumarija Županije Posavske na ime prodaje izuzete zatečene drvne mase onda opet ostane ona cifra od 1.100,00 i nešto maraka kao nekakva vrijednost za koju je trenutno oštećena Županija Posavska odnosno Grad O. i ništa više. Dodaje da, o samom činjeničnom opisu optužnice neće puno, jer iz njega trebalo izvaditi štošta, međutim to se nije desilo, tako da smatra u vrlo pretežitom dijelu navode optužnice nedokazanim. Također navodi da valja imati na umu i činjenicu da je evo od momenta ove sječe prošlo skoro 4 godine, da optuženi to nikad više nije ponovio, niti mu je to od posla, da se ne bi desila ni ovaj put ovakva sječa da nisu pogrešno uvedeni u posjed i da im je rečeno to vam je dotle, izvolite, bez zvaničnog obilježavanja a sve vjerujući jednom našem vrlom geometru iz službe katastra Općine O. Navodi da o drugim olakotnim okolnostima ne treba puno govoriti osim da optuženi nije kriminogena osoba, da je optuženi mlad, da je čovjek poljoprivrednik, da se bavi teškim radom, da nije osuđivan, da je obiteljski čovjek, da ima malu djecu i smatra da sud treba voditi računa o svim ovim činjenicama prilikom utvrđenja kazne za ovaj dio štete koja je još preostala i za ovu sječu koja se desila pod okolnostima kako se desila. Ukazuje da nije bilo velike izravne namjere, da jeste moguće nažalost, da se vrlo često prelaze međe, pogotovo kada međe nisu detaljno pokazane od nadležne službe, a što je u konkretnom slučaju. Stoga na kraju predlaže ovom suda da za inkriminaciju, koja se nađe dokazanom, optuženom izrekne uvjetnu osudu, a što se tiče utvrđene visine štete da vodi računa o nepostojanju važećih pravnih propisa kada je u pitanju penalizacija odnosno kada se vrši nadoknada štete u nekakvom slobodno određenom procentualnom iznosu od strane Ž.P. koji u konkretnom slučaju ne može biti u primjeni, jer nije postojao u vrijeme samog spornog događaja.

Optuženi je u završnoj riječi izjavio da se pridružuje navodima svog branitelja.

U tijeku dokaznog postupka izvedeni su dokazi optužbe i to: saslušani su svjedoci M.O., M.Ž. i M.K., te je saslušan vještak šumarske struke Seid Čorbić, dipl.ing. šumarstva. Nadalje, obzirom da je tužitelj na glavnoj raspravi zbog kontradiktornog iskazivanja svjedoka čitao dijelove iskaza istih iz istražnog postupka, to su sukladno odredbama čl.288.st.1. ZKP-a F BiH od strane tužitelja prezentirani pisani dokazi i to: Zapisnik o saslušanju svjedoka M.K. sačinjen od MUP-a Županije Posavske, Uprave policije, Policijske uprave Orašje, Odjela kriminalističke policje br. 02-2/4-1-03-7-29/22 od 03.02.2022. godine, Zapisnik o saslušanju svjedoka M.O. sačinjen od Kantonalnog tužiteljstva PK Orašje br. T02 0 KT 0008180 22 od 28.07.2022.godine, Zapisnik o saslušanju svjedoka M.O., sačinjen od MUP-a Županije Posavske, Uprave policije, Policijske uprave Orašje, Odjela kriminalističke policje br. 02-2/4-1-03-7-29/22 od 07.01.2022. godine. Tužitelj je također prezentirao i sljedeće materijalne dokaze: Zapisnik o ispitivanju osumnjičenog M.E. sačinjen od Kantonalnog tužiteljstva PK Orašje br. T02 0 KT 0008180 22 od 29.02.2024. godine, Punomoć za zastupanje osumnjičenog M.E. dana odvjetniku Christianu Oršoliću od 29.02.2024. godine, Rješenje o naknadi troškova vještaku Kantonalnog tužiteljstva PK Orašje br. T02 0 KT 0008180 22 od 12.12.2022. godine, Račun stalnog sudskog vještaka Čorbić Seida o naknadi za poduzeto vještačenje od 07.03.2022. godine, Zapisnik o očevidu sačinjen od MUP-a Županije Posavske, Uprave policije, Policijske uprave Orašje, Odjela kriminalističke policje br. 02-2/4-1-03-3-29/22 od 04.01.2022. godine, Fotodokumentaciju- knjiga očevida PU Orašje počinjenog kaznenog djela sačinjenu od MUP-a MUP-a Županije Posavske, Uprave policije, Policijske uprave Orašje, Sektora kriminalističke policije, Odjela kriminalističke policje i KDZ br. KO-1/22 od 04.01.2022. godine, Fotodokumentacija počinjenog kaznenog djela sačinjena od MUP-a Županije Posavske, Policijske uprave Orašje br. 260/21 od 21.02.2022. godine, Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka šumarske struke Seida Čorbića br. 35-4/22 od 04.12.2022. godine, Potvrda o privremenom oduzimanju predmeta od M.K. djelatnika katastra općine O. sačinjena od MUP-a Županije Posavske, Uprave policije, Policijske uprave Orašje, Odjela kriminalističke policje br. 02-2/4-1-03-7-29/22 od 03.02.2022. godine, Zapisnik o dragovoljnoj predaji predmeta od M.K. djelatnika katastra općine Orašje sačinjena od MUP-a Županije Posavske, Uprave policije, Policijske uprave Orašje, Odjela kriminalističke policje br. 02-2/4-1-03-7-29/22 od 03.02.2022. godine, Kopija katastarskog plana br. 5. izdanog od Službe prostornog uređenja i imovinsko pravnih poslova općine Orašje sa skicama parcela dana 04.01.2022.g., Potvrda o privremenom oduzimanju predmeta od M.O. sačinjena od MUP-a Županije Posavske, Uprave policije, Policijske uprave Orašje, Odjela kriminalističke policje br. 02-2/4-1-03-3-29/22 od 31.01.2022. godine, Zapisnik o dragovoljnoj predaji predmeta od M.O. sačinjen od MUP-a Županije Posavske, Uprave policije, Policijske uprave Orašje, Odjela kriminalističke policje br. 02-2/4-1-03-3-29/22 od 31.01.2022. godine, Zapisnik - 1 Uprave za šumarstvo Županije Posavske Ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva Odžak br. 08-06-22-12-2/22 od 14.01.2022. godine, Zapisnik - 2 Uprave za šumarstvo Županije Posavske Ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva Odžak br. 08-06-22-12-2/22 od 14.01.2022. godine, Potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta od M.O. sačinjen od MUP-a Županije Posavske, Uprave policije, Policijske uprave Orašje, Odjela kriminalističke policje br.02-2/4-1-03-3-29/22 od 07.01.2022.godine, Zapisnik o dragovoljnoj predaji predmeta od M.O. sačinjen od MUP-a Županije Posavske, Uprave policije, Policijske uprave Orašje, Odjela kriminalističke policje br. 02-2/4-1-03-3-29/22 od 07.01.2022. godine, Akt Županije Posavske općine Orašje, Službe za gospodarstvo i komunalne djelatnosti br. 06-20-330/22 od 07.03.2022. godine, Dopis Županije Posavske, Grada Orašja, Službe za gospodarstvo, komunalne djelatnosti i civilnu zaštitu br. 06-20-330/22 od 20.07.2022. godine, Imovinsko pravni zahtjev Općinskog pravobraniteljstva u Orašju br. P-8/22 od 22.07.2022. godine, Imovinsko pravni zahtjev Općinskog pravobraniteljstva u Orašju br. P-8/22 od 29.04.2024. godine, Izvod iz posjedovnog lista br. 402 izdan od Županije Posavske općina Orašje, Službe prostornog uređenja i imovinsko pravnih poslova pod brojem 07-26-1-468/21-21 od 17.12.2023. godine sa kopijom katastarskog plana, Ugovor o zakupu poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države od 11.03.2020. godine, Naredba za vještačenje po vještaku šumarske struke Kantonalnog tužiteljstva PK Orašje br. T02 0 KT 0008180 22 od 14.11.2022. godine i Izvod iz kaznene evidencije sačinjen od MUP-a Županije Posavske, Uprave policije, Policijske uprave Orašje, Odjela kriminalističke policje Orašje OKP br. 02-2/4-1-03-7-29/23 od 04.05.2023. godine.

Također su na glavnoj raspravi izvedeni dokazi obrane saslušanjem svjedoka P.B., M.E., M.B. i M.M., te je saslušan vještak šumarske struke Seid Čorbić, dipl.ing. šumarstva. Branitelj je također prezentirao materijalne dokaze: Izvještaj o dopunskom šumarskom vještačenju vještak šumarske struke Seida Čorbića, dipl. ing. šumarstva br.19-3/25 od 27.10.2025.g., kopiju spisa Županije Posavske Ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, Uprave za šumarstvo koji spis se odnosi na bespravnu sječu stabala u državnoj šumi Odjel 5, Odsjek E, GJ Orašje i to: akt Kantonalnog tužiteljstva PK Orašje br. T02 0 KT 0008119 22 od 25.05.2022. godine, Odluka Ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, Uprave za šumarstvo broj: 08-06-22-230/22 od 04.11.2022.g., Rješenje Ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, Uprave za šumarstvo broj: 08-06-22-230-1/22 od 04.11.2022.g, Javni oglas za prodaju šumskih drvnih sortimenata Ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, Uprave za šumarstvo, Povjerenstva za provedbu postupka prodaje šumskih drvnih sortimenata broj: 08-06-22-230-3/22 od 10.11.2022.g., Zapisnik Ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, Uprave za šumarstvo, Povjerenstva za provedbu postupka prodaje šumskih drvnih sortimenata broj: 08-06-22-230-2/22 od 08.11.2022.g., Zapisnik Ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, Uprave za šumarstvo, Povjerenstva za provedbu postupka prodaje šumskih drvnih sortimenata broj: 08-06-22-230-4/22 od 24.11.2022.g., Ponovljeni javni oglas za prodaju šumskih drvnih sortimenata Ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, Uprave za šumarstvo, Povjerenstva za provedbu postupka prodaje šumskih drvnih sortimenata broj: 08-06-22-230-5/22 od 28.11.2022.g., Zapisnik Ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, Uprave za šumarstvo, Povjerenstva za provedbu postupka prodaje šumskih drvnih sortimenata broj: 08-06-22-230-6/22 od 20.02.2023.g., Ponovljeni javni oglas za prodaju šumskih drvnih sortimenata Ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, Uprave za šumarstvo, Povjerenstva za provedbu postupka prodaje šumskih drvnih sortimenata broj: 08-06-22-230-7/22 od 23.02.2023.g., Obrazac ponude „Ado-Gajba“ d.o.o. Gradačac na iznos ponude od 4.205,00 KM, Obrazac ponude „Ado-Gajba“ d.o.o. Gradačac na iznos ponude od 905,00 KM, Rješenje o registraciji Općinskog suda u Tuzli br. 032-0-Reg-17-002003 od 07.11.2017.g., Uvjerenje o regiostraciji poreznog obveznika !Ado-Gajba“ izdano od Kantonalnog poreznog ureda Tuzla dana 22.11.2017.g., Zapisnik Ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, Uprave za šumarstvo, Povjerenstva za provedbu postupka prodaje šumskih drvnih sortimenata broj: 08-06-22-230-9/22 od 03.03.2023.g., Izvješće Ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, Uprave za šumarstvo, Povjerenstva za provedbu postupka prodaje šumskih drvnih sortimenata broj: 08-06-22-230-10/22 od 09.03.2023.g., uplatnica MF banke uplatitelja „Ado-Gajba“ d.o.o., Zapisnik Ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, Uprave za šumarstvo, broj: 08-06-22-230-7 od 14.03.2023.g. (količina otpreme drvnih sortimenata 12,56m3), Zapisnik Ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, Uprave za šumarstvo, broj: 08-06-22-230-7 od 14.03.2023.g. (količina otpreme drvnih sortimenata 18,02m3), Zapisnik Ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, Uprave za šumarstvo, broj: 08-06-22-230-7 od 14.03.2023.g. (količina otpreme drvnih sortimenata 15,44m3), Zapisnik Ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, Uprave za šumarstvo, broj: 08-06-22-230-7 od 14.03.2023.g. (količina otpreme drvnih sortimenata 18,94m3) i Zapisnik Ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, Uprave za šumarstvo, broj: 08-06-22-230-7 od 14.03.2023.g. (količina otpreme drvnih sortimenata 6,14m3).

Radi donošenja pravilne odluke o imovinsko-pravnom zahtjevu podnesenom od strane Grada O., zastupanog po pravobranitelju M.Ž. i o imovinsko-pravnom zahtjevu Ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, Uprave za šumarstvo, po službenoj dužnosti, sud je, po službenoj dužnosti, izveo dokaz pribavljanjem i prezentiranjem zemljišno-knjižnih izvadaka br. 675 k.o. O. II i br.40 k.o. O. II.

Sud je odbio kao neutemeljen prigovor branitelja o nedopuštenosti izvođenja dokaza čitanjem iskaza osumnjičenog M.E. danog na Zapisniku Kantonalnog tužiteljstva PK Orašje br. T02 0 KT 0008180 22 od 29.02.2024. godine, navodeći da iskaz optuženog, dan u istražnom postupku na prezentiranom zapisniku, ne može biti korišten kao dokaz na glavnoj raspravi, jer optuženi nije na glavnoj raspravi dao iskaz u svojstvu svjedoka, a što je, po navodu branitelja, uvjet za korištenje iskaza iz istrage.

Naime, odredbama čl.288.st.3. ZKP-a F BiH jasno propisano: „ Ako se tijekom glavne rasprave optuženik koristi pravom da nije dužan iznijeti svoju obranu ili odgovarati na postavljena pitanja, zapisnik o iskazu optuženika koji je dat u istrazi može se po odluci suca odnosno vijeća pročitati i koristiti kao dokaz na glavnoj raspravi i priložiti kao dokazni materijal samo ako je optuženik prilikom saslušanja u istrazi bio upozoren sukladno članku 92.stavak 2.točka c) ovoga Zakona“, odnosno ako je bio upozoren da se može očitovati o djelu koje mu se stavlja na teret i iznijeti sve činjenice i dokaze koji mu idu u korist i ako to učini u nazočnosti branitelja, te ako je upozoren da je takav njegov iskaz dopušten kao dokaz na glavnoj raspravi, te da bez njegove suglasnosti može biti pročitan i korišten na glavnoj raspravi.

Kako iz Zapisnika o ispitivanju osumnjičenog M.E. sačinjenog od Kantonalnog tužiteljstva PK Orašje br. T02 0 KT 0008180 22 od 29.02.2024. godine, koji je prezentiran ovome sudu na glavnoj raspravi, nedvojbeno proizlazi da je osumnjičeni M.E. svoj iskaz dao u nazočnosti branitelja Christiana Oršolića, kao i da je prethodno, a sukladno odredbama 92.stavak 2.točka c) ZKP-a F BiH, bio upozoren da se može očitovati o djelu koje mu se stavlja na teret i iznijeti sve činjenice i dokaze koji mu idu u korist, kao i da je, ako to učini u nazočnosti branitelja, njegov iskaz dopušten kao dokaz na glavnoj raspravi, odnosno da i bez njegove suglasnosti može biti pročitan i korišten na glavnoj raspravi, to je nedvojbeno da je izvođenje naprijed navedenog dokaza dopušteno i temeljeno na zakonu, odnosno da se iskaz optužnog dan u istrazi može pročitati i koristiti kao dokazni materijal na glavnoj raspravi (ovakvo stajalište je zauzeto u Rješenju Vrhovnog suda br- 040K006444 15 Kž od 16.12.2015.g. i Presudi Vrhovnog suda F BiH01 0 K 009133 16 Kž 15 od 05.10.2015.g.).

Međutim, iskaz optuženog M.E., dan na naprijed navedenom zapisniku iz istrage, sud je cijenio irelevantnim i na istom nije temeljio svoju odluku, a to iz razloga što se optuženi (tada osumnjičeni), očitujući se o radnjama koje su mu stavljene na teret, nije izjasnio o relevantnim činjenicama nego je samo iskazao da nikad ništa nije krao i da negira navode iz naredbe o pokretanju istrage.

Sud je sve izvedene dokaze cijenio kako pojedinačno tako i u njihovoj međusobnoj vezi, pa je na takav način utvrdio bitne činjenice koje su navedene u izreci presude, a temeljem kojih je optuženog M.E. oglasio krivim za kazneno djelo Šumska krađa iz čl. 316. st.2. u vezi sa st. 1. Kaznenog zakona Federacije F BiH za koje se tereti predmetnom optužnicom Kantonalnog tužiteljstva Posavskog kantona Orašje.

Naime, među strankama je nesporna činjenica da je u kritičnom periodu tj. u vremenskom periodu od 15.12.2021.godine do 31.12.2021.godine, na lokalitetu D.P., općina O., točnije na k.č. br. 1005., k.č. br. 1007, k.č. br. 1008 i k.č. br. 1010 k.o. O. II posječeno ukupno 35 stabla Topole i 1 stablo Jasena, s tim da iz Zapisnika o očevidu MUP-a Županije Posavske, Uprave policije, Policijske uprave Orašje, Odjela kriminalističke policije br. 02-2/4-1-03-3-29/22 od 04.01.2022. godine proizlazi da su dva panja posječenog stabla Topole bila dupla i to dupli panj označen sa rednim brojem 14 i dupli panj posječenog stabla Topole označen sa rednim brojem 17, a koji su u nalazu i mišljenju vještaka šumarske struke Seida Čorbića od 04.12.2022.g. tretirani kao dva stabla Topole po svakom spomenutom panju, zbog čega je ukupan broj posječenih stabala prema nalazu i mišljenju vještaka 36, a posljednja redna oznaka istih 34. Obrana u tijeku postupka nije osporavala da je navedenu sječu izvršio upravo optuženi, ali je osporavala količinu bespravno posječenih stabala (isticala da stabla posječena na k.č.1010 nisu bespravno posječena) i visinu štete nastalu predmetnom sječom. Naime, obrana je tvrdila da je parcela k.č.1010. k.o. O. II optuženom dana u zakup Ugovorom o zakupu poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države od 11.03.2020. godine, da je ovu parcelu optuženi, sukladno spomenutom ugovoru, trebao privesti obradi, te u tom pravcu i posjeći stabla koja se nalaze na istoj. Također je obrana isticala da u obračun štete pričinjene sječom predmetnih stabala ne bi trebalo računati izgubljenu prirast, jer u vrijeme počinjenja predmetnih radnji na području Županije Posavske nije bio na snazi odštetni cjenik po kojem bi se penalizacija mogla obračunati, kao i da bi iz utvrđene štete trebalo izostaviti vrijednost drvne mase koja je na licu mjesta zatečena i odvezena od strane Uprave za šumarstvo.

Da je u kritičnom periodu doista došlo do bespravne sječe na lokalitetu D.P., općina O. odnosno na predmetnim česticama potvrđuju kako iskazi svjedoka M.O., M.K., P.B. tako i objektivni dokazi: Zapisnik o očevidu sačinjen od MUP-a Županije Posavske, Uprave policije, Policijske uprave Orašje, Odjela kriminalističke policje br. 02-2/4-1-03-3-29/22 od 04.01.2022.godine, Fotodokumentacije-knjiga očevida PU Orašje počinjenog kaznenog djela sačinjenu od MUP-a MUP-a Županije Posavske, Uprave policije, Policijske uprave Orašje, Sektora kriminalističke policije, Odjela kriminalističke policje i KDZ br. KO-1/22 od 04.01.2022. godine i Fotodokumentacije počinjenog kaznenog djela sačinjene od MUP-a Županije Posavske, Policijske uprave Orašje pod brojem 260/21 dana 21.02.2022. godine.

Tako iz iskaza svjedoka M.O. proizlazi da je isti uposlen u Ministarstvu poljoprivrede, vodoprivrede i šumartsva Županije Posavske, da u sastavu istog djeluje Uprava za šumarstvo, gdje je on uposlen na poslovima višeg referenta, da je tako zadužen za primanje zahtjeva za sječu šume, sječu na livadama i njivama, otpremu drveta, da su ga u 12. mjesecu, možda 16. i 15. datuma, zvali iz općine O. i obavijestili da se na lokaciji nasipa izvlače neka drva, da je odlaskom na teren na licu mjesta zatekao M.E., kojeg prepoznaje u sudnici, te općinskog komunalnog redara, da je tada vidio oko 10-15 posječenih trupaca Topole, da je M.E. tada rekao da je navedena drva isjekao na parceli koju mu je općina dala u zakup, pojašnjavajući da sa općinom ima zaključen ugovor iz kojeg je vidljivo da je ovlašten da očisti parcelu tj. dijelove zapuštene parcele a kako bi ista bila pogodna za obradu. Iz iskaza istog proizlazi da je tada na spomenutoj lokaciji vidio traktor, trupce i tragove na temelju čega pretpostavlja da je optuženi izvozio trupca, jer ih krajem 12. mjeseca, kada je prolazio pored ove lokacije, nije više vidio. Nadalje iz iskaza svjedoka proizlazi da je on na licu mjesta kontaktirao direktora Uprave M.M., koji je rekao da M.E. podnese zahtjev Upravi za šumarstvo, ali da se podneseni zahtjev ne protokolira u tekućoj godini, jer je praksa da se svi zahtjevi podneseni nakon 16.12. tekuće godine protokoliraju tek poslije Nove godine i da se tek tada po istim postupa, da je on tako i rekao M.E., da mu je rekao da trupca ostavi na terenu kako bi ih mogao evidentirati kad bude ponovo izašao na teren, da je tada bilo oko 15-ak trupaca Topole dužine 10-15m a promjera oko 35-40cm, da je M.E. doista sutradan podnio zahtjev za sječu sa kojim je dostavio i dokumentaciju, iz koje je i on vidio da je M.E. dužan očistiti parcelu iz ugovora o zakupu, kako bi je osposobio za rad, te da je tako ovaj događaj završio. Iz iskaza svjedoka također proizlazi da je krajem 12. mjeseca ponovo dobio poziv da se na drugoj lokaciji sjeku drva, da je otišao i da je na licu mjesta ponovo zatekao optuženog M.E., policiju i veću količinu drva, da je ponovno rekao M.E. da više ne sječe. Nadalje iz iskaza ovoga svjedoka je utvrđeno da optuženi M.E. nije podnosio drugi zahtjev za sječu, da je on-svjedok zajedno sa inženjerom šumarstva, poslije Nove godine, ponovo otišao na lice mjesta, na tu drugu parcelu, da su izmjerili prečnike panjeva i posječenih trupaca, kako sa parcele koja je dana u zakup optuženom tako i sa drugih parcela na kojima su vidjeli da su stabla posječena, da su o tome sačinili zapisnik u kojem su konstatirali koliko je stabala posječeno, koliko je to bruto mase, te izvršili obilježavanje trupaca koji su ostali, da se na kraju ispostavilo da na parcelama, koje su M.E. dane u zakup, i nije došlo do sječe, možda nešto sitno, obzirom da je tamo prevladavalo raslinje, ali da jeste došlo do sječe trupaca na parcelama koje su u državnom vlasništvu i koje nisu M.E. dane u zakup, odnosno da se radi o parceli kategoriziranoj kao šuma u državnom vlasništvu i parceli kategoriziranoj kao njiva u državnom vlasništvu, koja je bila potpuno obrasla raslinjem. Nadalje iz iskaza svjedoka je utvrđeno da su naprijed zatečena posječena stabla nakon premjeravanja odvezena od strane Ministarstva na privremeno skladište Šumarije, koje se nalazi kod stare škole u T., da je to zabilježeno na zapisniku, da je nakon toga Ministarstvo raspisalo javni natječaj i navedena stabla prodalo i to na drugom tenderu, da se radi o stablima koja su zatečena na licu mjesta po drugom pozivu na drugoj lokaciji, jer na prvoj lokaciji krajem mjeseca više nije bilo trupaca, da ne zna kome su sredstva od prodaje dodijeljena, niti da li je u tom iznosu oštećena namirena, da on nije za to nadležan. Svjedok je također u svom iskazu pojasnio da zakupoprimac tj. korisnik parcele koju je u zakup dobio od države i koju je po ugovoru dužan privesti obradi, nije dužan podnositi zahtjev za sječu bilo čega što smeta obradi, da nitko nikada nije niti podnosio takav zahtjev Šumariji, iako mu je poznato da ima takvih zaključenih ugovora, da i u konkretnom slučaju ne bi bio nikakav problem da je sječa izvršena na parcelama koje su dane u zakup, jer tada ne bi bilo nezakonitog postupanja.

Radi nepotpunog iskazivanja svjedoka tužitelj je na glavnoj raspravi svjedoku predočio i pročitao dio iskaza istog kojeg je dao na Zapisniku MUP-a Županije Posavske, Uprave policije, Policijske uprave Orašje, Odjela kriminalističke policje br. 02-2/4-1-03-7-29/22 od 07.01.2022. godine, a u kojem je iskazao da je 16.12.2021.g. u 12,30 sati sa broja 031/712-302 od P.B., djelatnika općine O. zaprimio telefonsku prijavu da se na području iza „Izudinovog ranča“ i „Kladionice“ vrši bespravna sječa stabala Topole, kraj nasipa rijeke Save, da je odlaskom na lice mjesta zatekao M.E., da je oko 15-ak Topola odveženo kraj nasipa, da je vidio da sa traktorima izvoze drva do rampe kraj nasipa, da je rekao M.E. da prestane sa sječom i izvozom trupaca, jer nije podnio zahtjev za sječu i za isto nema odobrenja, da je isti rekao da više neće sjeći, te da je posjekao sve što je imao namjeru posjeći. Također iz ovoga iskaza proizlazi da je i dana 30.12.2021.g., kada je pozvan od strane policije zbog prijave sječe na drugoj lokaciji, na licu mjesta opet zatekao M.E. i još nekoliko osoba, zatim trupce od stabala Topole kraj nasipa, da je tada rekao M.E. da trebaju nasuti put koji su oštetili prilikom izvoza trupaca, da mu je M.E. sa zahtjevom za sječu dostavio Izvod iz posjedovnog lista 402 na kojem je upisano zemljište pod oranicu/njiva 3. klase, dok za druge čestice nije podnio zahtjev.

Tužitelj je također svjedoku pročitao i dio iskaza iz istrage dan na Zapisniku Kantonalnog tužiteljstva PK Orašje br. T02 0 KT 0008180 22 od 28.07.2022.godine u kojem je svjedok iskazao da je sječa vršena na tri parcele koje su u naravi šuma u državnom vlasništvu, da u to vrijeme M.E. nije imao odobrenje za sječu a da je izgovor našao u ugovoru o zakupu poljoprivrednog zemljišta po kojem ugovoru je imao obvezu da očisti zakupljene dijelove parcela.

Očitujući se na pročitane dijelove svojih iskaza svjedok je pojasnio da nije točno da je na prvoj parceli vidio da se trupca izvoze, nego da je vidio traktor, trupca i tragove, pa je pretpostavio da ih je optuženi izvezao, jer ih krajem mjeseca, kad je pozvan i kad je došao na drugu parcelu, nije vidio, a prošao je tada i pored spomenute prve lokacije. Također je pojasnio da čišćenje parcele -oranice znači sječu grmlja, šiblja pa i drveća – stabala koja smetaju obradi, odnosno koji onemogućavaju obradu, da tako piše u ugovoru. Dodaje da naprotiv, čišćenje šuma u državnoj svojini, ne može raditi pojedinac nego Uprava za šumarstvo sukladno utvrđenom stanju na terenu izrađenim projektom od strane inžinjera, da se sjeku oboljela i oštećena stabla., da mu je poznato da se ugovori o zakupu zaključuju na 3-4 godine, te da mu nije poznato kad je M.E. zaključio ugovor o zakupu, da misli da isti jeste bio zaključen u vrijeme sječe.

Sud je iskazu svjedoka danog na glavnoj raspravi, te dijelovima iskaza danim u istrazi poklonio povjerenje, jer smatra da su isti dani savjesno i objektivno. Svjedok je iskazivao o činjenicama do čijih saznanja je došao obavljajući službene radnje uposlenika-višeg referenta Uprave za šumarstvo Županije Posavske, te je dao logična i prihvatljiva pojašnjenja u svezi svog donekle različitog iskazivanja, a koja pojašnjenja su u stvari pokazala da nije riječ o kontradiktornim tvrdnjama nego samo o drugačijoj interpretaciji, koja je dovela do različitog tumačenja. Svjedok je ostao dosljedan svojim tvrdnjama i prilikom izravnog i unakrsnog ispitivanja pa je tako svoju tvrdnju iz istrage da je vidio da sa traktorima izvoze drva do rampe kraj nasipa pojasnio da je vidio traktore, trupca i tragove i da je tako došao do navednog zaključka, iako nije neposredno vidio da se trupca izvoze na lokaciju kod nasipa.

Osim toga, iskaz svjedoka je u suglasnosti sa prezentiranom materijalnom dokumentacijom: Zapisnikom - 1 Uprave za šumarstvo Županije Posavske Ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva Odžak br. 08-06-22-12-2/22 od 14.01.2022. godine i Zapisnikom - 2 Uprave za šumarstvo Županije Posavske Ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva Odžak br. 08-06-22-12-2/22 od 14.01.2022. godine, koje M.O. dobrovoljno predao policijskom službeniku V.K., a što je utvrđeno na temelju Potvrde o privremenom oduzimanju predmeta od M.O. sačinjene od MUP-a Županije Posavske, Uprave policije, Policijske uprave Orašje, Odjela kriminalističke policje br. 02-2/4-1-03-3-29/22 od 31.01.2022. godine i Zapisnikom o dragovoljnoj predaji predmeta od M.O. sačinjen od MUP-a Županije Posavske, Uprave policije, Policijske uprave Orašje, Odjela kriminalističke policje br. 02-2/4-1-03-3-29/22 od 31.01.2022. godine.

Tako Zapisnik - 1 Uprave za šumarstvo Županije Posavske Ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva Odžak br. 08-06-22-12-2/22 od 14.01.2022. godine potvrđuje činjenice da je M.O. zajedno sa V.S., dipl. inžinjerom šumarstva, dana 14.01.2022.g. u 13,00 sati sačinio zapisnik o nezakonitoj sječi u državnoj šumi Gospodarske jedinice Orašje, Odjela 5, Odsjeka E, da je u istom konstatirano da su isti dana 12.01.2022.g. i 13.01.2022.g. bili na terenu u državnoj šumi k.o. O. II, tj. u inundacijskom području rijeke Save, da se Odjel 5, Odsjek E sastoji od k.č. 1002,1007 šume 3 klase zv. Jasenik, te k.č. 1003, 1004,1005,1006 i 1008 šume 3 klase zvane Poloj, da šume spadaju u G:K: 4416 mješovite, da je na navedenom području evidentirano i obilježenmo 69 panjeva, od čega su 2 panja Jasena starije sječe 3,04 m2, a 2 panja Jasena novije sječe 3,99m2, dok su ostalih 65 panjeva panjevi Topole, da je premjerom istih i izračunom ustanovljeno da je na navedenim parcelama posječeno 173,75 m3 Topole ukupne drve mase, da je od toga bilo oko 95,56m3 tehničkog drveta a 52,12m3 ogrjevnog drveta. Također je na zapisniku konstatirano da su svi panjevi obilježeni šumskim čekićem, te da će bit uneseni u knjigu popisa šumskih šteta, kao i da će se u narednim danima pristupiti mjerenju trupaca koja su ostala u šumi, pored šume i pored jednog i drugog dijela nasipa. Nadalje iz Zapisnika - 2 Uprave za šumarstvo Županije Posavske Ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva Odžak br. 08-06-22-12-2/22 od 14.01.2022. godine također proizlazi da su M.O. i V.S., dipl. inžinjerom šumarstva, dana 13.01.2022.g. evidentirali i obilježili 7 panjeva tj. 5 panjeva Topole i 2 panja Hrasta, koja su se nalazila na k.č. 979 i 978 k.o. O. II, vlasništvo općine Orašje, njive zv. Poloj površine 6196m2, koja se nalazi u inundacijskom području rijeke Save, da su panjevi obilježeni šumskim čekićem, da je premjerom istih i izračunom utvrđeno da je posječeno 28,21 m3 Topole bruto mase 2,41 m3 Hrasta bruto mase, od čega je tehničkog drveta Topole 15,51m3, a ogrjevnog drveta Topole 8,46 m3, dok tehničkog drveta Hrasta 1,32 m3, a ogrjevnog drveta Hrasta 0,72m3, da je ostatak sječe 0,36m3, da je na parcelama ostalo tehničkog i ogrjevnog drveta Topole i Hrasta, koji će naknadno bit premjereni.

Iz Ugovora o zakupu poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države od 11.03.2020.godine, kojeg je policijskom službeniku V.K., zajedno sa Izvodom iz posjedovnog lista br. 402 izdan od Županije Posavske općina Orašje, Službe prostornog uređenja i imovinsko pravnih poslova pod brojem 07-26-1-468/21-21 od 17.12.2023. godine i kopijom katastarskog plana, dobrovoljno predao također M.O. (utvrđeno na temelju Potvrde o privremenom oduzimanju predmeta od M.O. sačinjene od MUP-a Županije Posavske, Uprave policije, Policijske uprave Orašje, Odjela kriminalističke policje br.02-2/4-1-03-3-29/22 od 07.01.2022.godine i Zapisnika o dragovoljnoj predaji predmeta od M.O. sačinjen od MUP-a Županije Posavske, Uprave policije, Policijske uprave Orašje, Odjela) proizlazi da je dana 11.03.2020.g. Županija Posavska, Vlada Županije Posavske, Ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, zastupana po ministru M.B.1 u svojstvu zakupodavatelja zaključila ugovor o zakupu poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države sa M.E., kao zakupoprimateljem, da su predmet zakupa parcela br. 3 (dio k.č. 56831/1 k.o. D.M. III), parcela br.6 (dio k.č. 1010, dio k.č. 1011, dio k.č. 1012, dio k.č. 1015 k.o Orašje II) i parcela br.12. (dio k.č. 1524 k.o. O. II). Također je utvrđeno da je čl.8. Ugovora propisano da je zakupodavatelj dužan zakupoprimatelja uvesti u posjed zemljišta odmah po potpisu ugovora, dok je čl. 9. Ugovora zakupoprimatelj obvezan sve zakupljeno obradivo poljoprivredno zemljište zasijati najkasnije u proljetnoj sjetvi 2020.g., a zakupljeno zapušteno poljoprivredno zemljište očistiti, rekultivirati odnosno urediti i pripremiti za poljoprivrdnu proizvodnju i zasijati najkasnije u jesenjoj sjetvi 2021.g. i koristiti ga sukladno zakonu.

Iz Izvoda iz posjedovnog lista br. 402 izdanog od Županije Posavske, Općine Orašje, Službe prostornog uređenja i imovinsko pravnih poslova pod brojem 07-26-1-468/21-21 od 17.12.2023. godine sa kopijom katastarskog plana utvrđeno je da je kao nositelj prava posjeda s dijelom 1/1 na parcelama k.č. 1010, k.č. 1011. k.č. 102 i k.č. 1015, sve k.o. O. II upisana općina Orašje. Dakle, iz navedenog posjedovnog lista proizlazi da isti ne sadrži podatke o pravu posjeda, a svakako niti o pravu vlasništva na k.č. br.1005, k.č. br.1007 i k.č. br.1008, koje su predmet ovoga postupka.

Iz iskaza svjedoka M.Ž. utvrđeno je da je isti općinski javni pravobranitelj još od 1998.g., da je posljednji reizbor bio 2024.g., da je općina O. u međuvremenu tj. 2022.g. stekla status grada, te da je on ovlašten zastupati i grad O., da je većina nekretnina koje su bile u općinskom vlasništvu prešla u vlasništvo Grada O., da su i nekretnine koje su predmet ovoga postupka vlasništvo Grada O., tako da je Grad oštećen u ovome postupku, da su prva saznanja o predmetnoj sječi došla od Kantonalnog tužiteljstva PK Orašje i od Službe za gospodarstvo Općine Orašje, na čijem je čelu P.B., dipl. inženjer šumarstva, da su od istog tražili podatke o količini posječenih stabala i o iznosu štete, da je on dopisom KT-u PK Orašje opredjelio imovinskopravni zahtjev Općine O. odnosno Grada O. u iznosu od 2.744,00 KM, a koji je bio sačinjen bez primjene odštetnog cjenovnika Županije Posavske, da su poslije, primjenom istog, došli do visine štete u iznosu od 7.320,00 KM, a da su, nakon provedenog vještačenja od strane vještaka, kojeg je angažiralo tužiteljstvo, precizirali svoj konačni iznos štete u visini od 13.365,57 KM, da kod istog i sada ustrajavaju, a što se tiče kaznenog progona to prepuštaju nadležnom organu.

Na upit suca svjedok je izjavio da nije upoznat da je dio posječenih trupaca Uprava za šumarstvo ŽP prodala na javnoj licitaciji niti da su sredstva od takve prodaje uplaćena u budžet općine odnosno Grada Orašja, da o tome nisu dobili nikakvu informaciju, da bi, da su o tome obavješteni, korigirali odnosno umanjili svoj imovinsko-pravni zahtjev, da ne zna na temelju kojih pravila je utvrđena visina štete, da je on gledao samo krajnji iznos, da ne zna od kada važi spomenuti odštetni cjenik, da mu je samo poznato da se po tom odštetnom cjeniku utvrđuje iznos štete kod tehničkog drveta ne samo za vrijednost tehničkog drveta (prodajna vrijednost), nego da se uvećava za 150% na ime ostalih oblika štete za sječu drveta tj. za tehničko drvo (oblovina, građevno drvo), a 50% kod ogrjevnog drveta.

Sud je iskazu svjedoka M.Ž. poklonio povjerenje, jer je isti svoj iskaz dao iskreno i objektivno, te je iskazivao o činjenicama o kojima je imao saznanja i o radnjama koje je poduzeo kao zakonski zastupnik Grada Orašja, a koji iskaz je u suglasnosti sa materijalnom dokumenatacijom: Imovinsko-pravnim zahtjevom Općinskog pravobraniteljstva u Orašju br. P-8/22 od 22.07.2022. godine iz kojeg proizlazi da je M.Ž., u svojstvu općinskog pravobranitelja podnio imovinsko-pravni zahtjev Kantonalnom tužiteljstvu PK Orašje u iznosu od 7.320,00 KM za posječenu drvnu masu, a koji zahtjev je temeljio na izračunu pomoćnika gradonačelnika P.B., dok iz imovinsko-pravnog zahtjeva Općinskog pravobraniteljstva u Orašju br. P-8/22 od 29.04.2024. godine proizlazi da je M.Ž., u svojstvu općinskog pravobranitelja, podnio izmijenjeni imovinsko-pravni zahtjev Kantonalnom tužiteljstvu PK Orašje precizirajući iznos štete na 13.365,57 KM, pojašnjavajući da isti usklađuje sa dostavljenim izvještajem o šumarskom vještačenju broj 35-4/22 od 04.12.2022.g.

Iz iskaza svjedoka M.K. utvrđeno je da je isti kritične prilike bio uposlen u Službi prostornog uređenja imovinsko-pravnih poslova općine Orašje kao geometar, da je počeo raditi 1981.g., te da je 31.12.2022.g. umirovljen, da su se njegovi radni zadaci sastojali od mjerenja i cijepanja parcela, provođenja promjena o posjedu i vlasništvu nekretnina, izrade katastarskih planova, da je tako izradio i kopiju katastarskog plana za određene čestice na kojima je izvršena sječa stabala, a koje su u državnoj svojini i zbog kojih je pozvan na glavnu raspravu. Nadalje iz iskaza svjedoka je utvrđeno da je isti bio i na licu mjesta kada je vršen očevid, da je tada na predmetnim parcelama bila i policija, da se sjeća krim. inspektora Vice Džijana, da je bio nazočan i M.E., kojeg prepoznaje u sudnici, da je on tada pozicirao panjeve posječenih stabala a vještak šumarske struke je mjerio obim istih, da je na temelju toga sačinio skicu i istu dostavio krim. inspektoru sa brojevima posječenih stabala. U svom iskazu svjedok navodi da je ukupno bilo posječeno 34 stabla, da je, kad je iste nanio na geodetske podloge ustanovio da su se 32 stabla nalazila unutar šumskog zemljišta, koje je u državnom vlasništvo, da se je jedno stablo nalazilo na putnom pojasu-pristupnom putu, da je isto obilježeno točkom 4, dok se je jedno stablo, koje je obilježeno točkom 33, nalazilo na poljoprivrednom zemljištu, koje je također bilo državno vlasništvo, ali je dato u zakup M.E., na korištenje, da se spomenuti pristupni put nalazi između poljoprivrednog zemljišta i šume, da se šuma nalazi na parcelama broj: 1005 1007 i 1008 k.o. O. II, te da je parcela koja je dana u zakup vjerojatno parcela br.1010., da na spomenutim parcelama, kad je došao nije zatekao trupca, samo panjeve, ali da je, kad su silazili sa obrambenog nasipa i dolazili na predmetnu lokaciju, u podnožju nasipa, sa sjeverne strane od Save, vidio da se tu nalazi hrpa debala, kao i da se sjeća priče da je navodno okrivljeni, odnosno neko ko je vršio sječu imao problema prilikom izvoza debala, jer su oštetili nožicu nasipa i da je zbog toga sve i pokrenuto, da su najverojatnije to bila stabla sa predmetnih parcela, koja su morali izvoziti uz nožicu nasipa i tako napravili vagaše, pa ih je prijavio neko ko održava naspu.

Radi nepotpunog kazivanja svjedoka, tužitelj je istom predočio i djelomično pročitao iskaz kojeg je svjedok dao na Zapisniku MUP-a ŽP PU Orašje OKP br. 02-2/4-1-03-7-29/22 od 03.02.2022. godine, a u kojem je iskazao da su parcele 1005,1007 i 1008, na kojima se nalazi 31 posječno stablo topole, te parcela k.č. br. 1010, na kojoj se nalazi jedno posječno stablo jasena, upisane u posjedovni list 402 k.o. Općine Orašje II, u vlasništvu Općine Orašje s dijelom 1/1 ako se uzme da su rubni panjevi granica površine šumskog dijela onda je površina zemljišta na kojoj se nalaze panjevi 1754m2, a ako se uzme i panj posječenog jasena, koji se nalazi na parceli 1010, onda se dana površina povećava za 323m2, što ukupno iznosi 2077m2. Očitujući se na dio pročitanog iskaza, svjedok je iskazao da nije točno to što je navedeno da se radi o 31-om panju nego o 32 posječena stabla u šumi i 1 posječeno stablo na pristupnom putu, također u državnoj svojini, dok se jedno nalazi na zemljištu koje je optuženom dato u zakup. Što se tiče ostalih navoda svjedok je potvrdio istinitost istih, navodeći da se zbog proteka vremena nije mogao sjetiti navedenih pojedinosti.

Sud je poklonio povjerenje iskazu svjedoka danog na glavnoj raspravi u dijelu u kojem isti navodi da jeste bio na licu mjesta kada je vršen očevid, da je tada na predmetnim parcelama bila i policija i M.E., da je on tada pozicirao panjeve posječenih stabala, da je vještak šumarske struke mjerio obim istih, da je na temelju toga sačinio skicu i istu dostavio krim. inspektoru sa brojevima posječenih stabala, da se šuma nalazi na parcelama broj: 1005 1007 i 1008 k.o. O. II, da je parcela koja je dana u zakup vjerojatno parcela br.1010, da se između poljoprivrednog zemljišta i šume nalazi pristupni put, da je na spomenutim parcelama, kad su silazili sa obrambenog nasipa i dolazili na predmetnu lokaciju, u podnožju nasipa, sa sjeverne strane od Save, vidio da se tu nalazi hrpa debala, te da se sjeća priče da je navodno okrivljeni, odnosno neko ko je vršio sječu imao problema prilikom izvoza debala, jer su oštetili nožicu nasipa i da je zbog toga sve i pokrenuto, da su najverojatnije to bila stabla sa predmetnih parcela, koja su morali izvoziti uz nožicu nasipa i tako napravili vagaše, pa ih je prijavio neko ko održava naspu.

Ovaj dio iskaza svjedoka je u suglasnosti sa iskazom svjedoka M.O. i sa objektivnim dokazima-ovjerenom kopijom katastarskog plana izdanog od Službe za prostornog uređenja i imovinsko-pravnih poslova općine Orašje dana 04.01.2022.g. a na kojem se nalaze obilježene parcele broj k.č. 1010, k.č. 1008, k.č. 1007 i k.č. 1005, te djelomično sa skicom navedenih parcela skicirane putem „GPS“-a dana 03.01.2022.g. i skicom koju je sačinio i potpisao M.K. dana 03.02.2022.g. Da je M.K. dobrovoljno predao policijskom službeniku M.V. spomenutu ovjerenu kopiju katastarskog plana izdane od Službe za prostornog uređenja i imovinsko-pravnih poslova općine Orašje dana 04.01.2022.g, skicu navedenih parcela skicirane putem „GPS“-a dana 03.01.2022.g. i skicu koju je sačinio i potpisao M.K. dana 03.02.2022.g. proizlazi iz Zapisnika o dragovoljnoj predaji predmeta od M.K. djelatnika katastra općine Orašje sačinjenog od MUP-a Županije Posavske, Uprave policije, Policijske uprave Orašje, Odjela kriminalističke policje br. 02-2/4-1-03-7-29/22 od 03.02.2022. godine i Potvrde o privremenom oduzimanju predmeta od M.K. djelatnika katastra općine Orašje sačinjena od MUP-a Županije Posavske, Uprave policije, Policijske uprave Orašje, Odjela kriminalističke policje br. 02-2/4-1-03-7-29/22 od 03.02.2022. godine,

Međutim, sud nije poklonio povjerenje navodima svjedoka danih na glavnoj raspravi, te u istražnom postupku da su se 32 stabla nalazila unutar šumskog zemljišta, koje je u državnom vlasništvo, da je jedno stablo označeno br.4 posječeno na pristupnom putu, te da je na parceli k.č.1010 tj. poljoprivrednom zemljištu, koje je optuženom dano u zakup, posječeno također samo jedno stablo označeno br.33, a to iz razloga što su ovi navodi ne samo u suprotnosti sa Zapisnikom o očevidu Odjela krim policije od 04.01.2022.g. i sačinjenom skicom predmetnih parcela skicirane putem „GPS-a, nego i sa nalazom i mišljenjem vještaka Seida Čorbića, kojem je sud u cijelosti poklonio povjerenje.

Naime, iz zapisnika o očevidu tako proizlazi da je na licu mjesta očevidnim radnjama utvrđeno da su se na licu mjesta nalazila 34 panja, da su dva panja bila dupla i to panjevi označeni pod brojem 14 i 17, a što dovodi do zaključka da je posječeno 36 stabala, a ne 34 kako to navodi svjedok. Da je na predmetnim parcelama posječeno ukupno 36 stabala potvrđuje i nalaz i mišljenje vještaka šumarske struke Seida Čorbića koji je utvrdio da je na k.č.br.1005 posječeno 7 stabala, ali na 6 panjeva, obzirom da je jedan panj dupli (označen kao 17a i 17b), na k.č.br.1007. posječeno 10 stabala (10 panjeva), na k.č.br.1008 posječeno 16 stabala (15 panjeva-dupli panj označen kao 14a i 14b), dok su na k.č. 1010 posječena 3 stabla. Nadalje iz skice navedenih parcela skicirane putem „GPS“-a dana 03.01.2022.g. vidljivo je da se za panj označen br. 4 ne može utvrditi da se isti nalazi upravo na pristupnom putu, jer je oznaka postavljena nejasno tj. na graničnoj crti pristupnog puta i parcele označene kao k.č.1010, a koji panj je vještak šumarske struke Seid Čorbić, zajedno sa još dva panja označena kao br. 27 i 33 cijenio kao panjeve posječenih stabala na parceli k.č. 1010. Da se na k.č. 1010, pored panja označenog br. 4., nalaze i panjevi posječenih stabala označeni brojem 27 i 33 potvrđuje također skica navedenih parcela skicirane putem „GPS-a“ od 03.01.2022.g., koju je dostavio upravo ovaj svjedok M.K. Dakle, tvrdnja svjedoka M.K. da je na k.č. 1010 posječeno samo jedno stablo označeno br. 33 je u suprotnosti sa naprijed navedenim dokazima.

Sud nije poklonio povjerenje niti navodima ovoga svjedoka da, kad je došao na lice mjesta, nije zatekao trupce, nego samo panjeve, da je debla vidio samo uz nasip tj. u podnožju nasipa, a to iz razloga što su ove tvrdnje također u suprotnosti ne samo sa iskazom M.O., djelatnika Uprave za šumarstvo, koji je bio nazočan očevidnim radnjama, a koji je iskazao da je kritične prilike sa njim bio vještak šumarske struke V.S., da su tada svi panjevi obilježeni šumskim čekićem, da je na zapisniku konstatirano da će isti biti uneseni u knjigu popisa šumskih šteta, kao i da će se u narednim danima pristupiti mjerenju trupaca koja su ostala u šumi, pored šume i pored jednog i drugog dijela nasipa, a što upravo potvrđuje da su na licu mjesta i u šumi zatečena posječena trupca. Da se je dio posječenih trupaca nalazio u šumi potvrđuje i Zapisnik o očevidu od 04.01.2022.g. zajedno sa Fotodokumentacijom br. 260/21 od 21.02.2022. godine, a u kojem zapisniku je navedeno da je na licu mjesta, na lokaciji Poloj k.č.1008, k.č.1005, k.č.1007 i k.č.1010, vizuelnim pregledom šume zatečeno 10 komada Topole dužine od 5-15m (fotografije br.21,25,40) kao i da su se u neposrednoj blizini panja označenog brojem 34. (isti se prema skici M.K. nalazi na k.č. 1008) nalazila dva trupca posječenog stabla Topole (fotografija br.54 i 55).

Iz Zapisnika o očevidu MUP-a Županije Posavske, Uprave policije, Policijske uprave Orašje, Odjela kriminalističke policje br. 02-2/4-1-03-3-29/22 od 04.01.2022. godine utvrđeno je da je dana 31.12.2021 .godine, oko 11,00 sati, Policijska stanica Orašje zaprimila prijavu od strane dežurog istražitelja SKP-a PU Orašje, M.H., koji je prijavio da se na lokciji Poloj, općina Orašje, uz Savski nasip nalaze trupci drva Topole, koji se mogu dovesti u vezu sa kaznenim djelom "Šumska krađa”, a koji su po izjavi M.E. posječeni sa katastarskih čestica broj 1010, k.č. 1008 i k.č.1005., te da su postupajući po navedenoj prijavi dežurni istražitelj SKP-a MUP Ž.P M.H., istražitelji OKP PU Orašje, V.K. i M.V., te krim.tehničar SKP-a MUP-a ŽP P.M. dana 31.12.2021.g. u 12:30 sati, lokacija Poloj, općina Orašje izvršili očevidne radnje. Nadalje iz zapisnika o očevidu, Fotodokumentacije MUP-a Županije Posavske, Policijske uprave Orašje br. 260/21 od 21.02.2022. godine i Fotodokumentacije - knjige očevida MUP-a MUP-a Županije Posavske, Uprave policije, Policijske uprave Orašje, Sektora kriminalističke policije, Odjela kriminalističke policje i KDZ br. KO-1/22 od 04.01.2022. godine utvrđeno je da je dana 31.12.2021 .godine, na navedenoj lokaciji uz Savski nasip tzv "Mirčetina rampa", zatečeno 46 komada stabala Topole, dužine od 5m do 15 metara, koja nisu bila označena šumarskim pečatom, odnosno počekićana (ove činjenice su potkrijepljene fotografijama od broja 1-6 Fotodokumentacije PU Orašje br. 260/21 od 21.02.2022. godine), da na licu mjesta nije bio prisutan geometar, te da stoga nije bilo mogućnosti utvrditi točnu lokaciju sa koje su posječena navedene stabla Topole, pa je očevid završio istoga dana u 14:00 sati. Nadalje iz navedenog zapisnika je utvrđeno da je dana 04.01.2022.g. u 14,00 sati nastavljeno sa vršenjem očevida, da su očevidne radnje izvršili istražitelji V.K. i M.V., krim tehničar V.Dž., M.K. geometer a u nazočnosti M.E., koji je pokazao lokaciju na kojoj je posjekao gore navedena stabla drveća, da je dolaskom na lokciju Poloj, k.č. 1008, k.č. 1005, k.č. 1007 i k.č. 1010, općina Orašje i pregledom mjesta događaja bilo vidljivo da se radi o šumi 3.klase, u kojoj se pretežno nalaze drva Topole, vlasništvo Općine O., da je vizualnim pregledom navedene šume zatečeno deset komada stabala Topole, dužine od 5m do 15m, (potvrđuju fotografije od broja 1-6 Fotodokumentacije - knjige očevida KDZ br. KO-1/22 od 04.01.2022. godine), te da su ulaskom u šumu, odnosno na gore navedene katastarske čestice zatečeni posječeni panjevi drveta Topole, koji su evidentirani i fotografirani slijedećim redoslijedom panj posječenog stabla Topole, označen sa rednim brojem 1 prečnika 70cm; panj posječenog stabla Topole, označen sa rednim brojem 2 prečnika 80cm; panj posječenog stabla Topole označen sa rednim brojem 3 prečnika 70cm; panj posječenog stabla Topole označen sa rednim brojem 4 prečnika 80cm; panj posječenog stabla Topole označen sa rednim brojem 5 prečnika 55cm; panj posječenog stabla Topole označen sa rednim brojem 6 prečnika 50cm; panj posječenog stabla Topole označen sa rednim brojem 7 prečnika 60cm; panj, posječenog stabla Topole označen sa rednim brojem 8 prečnika 55cm; panj posječenog stabla Topole označen sa rednim brojem 9 prečnika 20cm; panj posječenog stabla Topole, označen sa rednim brojem 10 prečnika 40cm; panj posječenog stabla Topole označen sa rednim brojem 11 prečnika 40cm; panj posječenog stabla Topole označen sa rednim brojem 12 prečnika 60cm; panj posječenog stabla Topole označen sa rednim brojem 13 prečnika 60cm; dupli panj posječenog stabla Topole označen sa rednim brojem 14, panj A-prečnika 40cm i panj B prečnika 60cm; panj posječenog stabla Topole, označen sa rednim brojem 15 prečnika 90cm; panj, posječenog stabla Topole, označen sa rednim brojem 16, prečnika 60cm.; dupli panj, posječenog stabla Topole, označen sa rednim brojem 17, panj A-prečnika 50cm i panj B prečnika 50cm; panj posječenog stabla Topole označen sa rednim brojem 18 prečnika 70cm, panj, posječenog stabla Topole, označen sa rednim brojem 19 prečnika 60cm; panj posječenog stabla Topole označen sa rednim brojem 20 prečnika 110 cm; panj posječenog stabla Topole označen sa rednim brojem 21 prečnika 85cm, panj, posječenog stabla Topole označen sa rednim brojem 22 prečnika 65cm. panj posječenog stabla Topole označen sa rednim brojem 23 prečnika 80cm; panj posječenog stabla Topole označen sa rednim brojem 24 prečnika 70cm; panj posječenog stabla Topole označen sa rednim brojem 25 prečnika 40cm; panj posječenog stabla Topole označen sa rednim brojem 26 prečnika 40cm, panj posječenog stabla Topole označen sa rednim brojem 27 prečnika 45cm; panj posječenog stabla Topole označen sa rednim brojem 28 prečnika 70cm; panj posječenog stabla Topole označen sa rednim brojem 29 prečnika 50cm; panj posječenog stabla Topole označen sa rednim brojem 30 prečnika 60cm; panj, posječenog stabla Topole označen sa rednim brojem 31 prečnika 50cm; panj, posječenog stabla Topole označen sa rednim brojem 32 prečnika 60cm; panj, posječenog stabla Jasen, označen sa rednim brojem 33 prečnika 45cm, panj posječenog stabla Topole označen sa rednim brojerą 9 prečnika 120cm, u neposrednoj blizini navedenog panja nalaze se dva trupca od posječenog stabla Topole, jedan trupac je dužine 3,30m i drugi dužine 1,50m. Navedne činjenice su otkrijepljene fotogafijama od broja 7 do broja 56 Fotodokumentacije - knjige očevida Odjela kriminalističke policje i KDZ br. KO-1/22 od 04.01.2022. godine. Iz zapisnika o očevidu također je utvrđeno je da su pronađeni tragovi, predmeti i spisi (opis, mjere i veličine predmeta ili tragova, stavljanje oznaka na predmetima i dr.), te mjesto događaja fotografirano, da je o istom sačinjena fotodokumentacija, te da je očevid završio 04.01.2022.godine u 14:30 sati.

Sudski vještak šumarske struke Seid Čorbić je u svom nalazu i mišljenju danom u pisanom obliku pod brojem 35-4/22 od 04.12.2022.g. i obrazloženog na glavnoj raspravi dana 20.05.2025.g., iskazao da je predmetno vještačenje izvršio na temelju naredbe Kantonalnog tužiteljstva PK Orašje od 14.11.2022. godine, kojom mu je naloženo da utvrdi koliko je drvne mase posječeno na parcelama k.č. broj 1005, 1007 i 1008, te posebno na parceli broj 1010 upisano u pl. broj 402 K.O. O. II. , kao i da podatke dostavi po broju posječenog drveta, te drvnoj masi, te da odredi vrijednost posječene mase na pojedinim parcelama. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je na temelju uvida u tužiteljski spis, odnosno Zapisnik o očevidu sačinjen od MUP-a ŽP PU Orašje OKP br. 02-2/4-1-03-3-29/22 od 04.01.2022. godine, priložene fotodokumentacije i skice koju je sačinio geometar M.K. izvršio obračun posječene drvne mase po parcelama i ukupno, da je tako utvrdio da je na parceli k.č. 1005 posječeno 7 stabala zapremnine 17,95 m3 (6 panjeva-dupli panj 17a i 17b), na parceli k.č. 1007 posječeno 10 stabala zapremnine 28,299 m3, na parceli k.č. 1008 posječeno 16 stabala zapremnine 74,93 m3 (15 panjeva-dupli panj 14a i 14b) i da su na parceli k.č. 1010 posječena 3 stabla zapremnine 8,79 m3. Vještak je pojasnio da se šteta na drvnoj masi ogleda u stvarnoj trżišnoj vrijednosti drveta i izgubljenom prirastu zbog prijevremene sječe drveća čije izračunavanje je propisano „Odštetnim cjenikom za nadoknadu štete pričinjene šumama i šumskom zemljištu (“Narodne novine Županije Posavske” br.6/22), odnosno da se šteta obračunava prema čl. 8 „Odštetnog cjenika za nadoknadu štete pričinjene šumama i šumskom zemljištu" koji propisuje: (1) Za tehničko drvo nadoknada štete se obračunava za 150% više od prodajne cijene na 1 m3 ili komadu odgovarajuéeg sortimenta;(2)Ako je drvo odveženo, uništeno ili tako izrađeno da se ne može utvrditi njegova kvaliteta, onda se: a) za stablo do 50 cm debljine na panju računa, i to: kod četinara 80% tehničkog, 2% ogrijevnog i 18% otpatka, a kod lišćara 60% tehničkog, 25% ogrijevnog i 15% otpatka, od buto mase stable, b) za stablo preko 50 cm debljine na panju računa se, i to: kod četinara 75% tehničkog, 5% ogrijevnog, 20% otpatka, a kod lišćara 50% tehničkog, 30% ogrijevnog i 20% otpatka bruto drvne mase stable”.

Vještak nadalje navodi da je za izračunavanje vrijednosti drvne mase i odštete koristio važeći Jedinstveni minimalni cjenik proizvoda i usluga u šumarstvu Ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstava Županije Posavske, Uprave za šumarstvo , odnosno da je korišten dio cjenovnika koji daje cijene drveta na panju sa uračunatim PDV-om . Iz nalaza i mišljenja vještaka tako proizlazi da je na parceli k.č. br.1005 posječeno 7 stabala Topole, da je bruto drvna masa do 50cm pri panju 4,72 m3, dok je bruto drvna masa preko 50cm pri panju 13,23 m3, da je stoga ukupno krupno drvo navedenih stabala 17,95 m3, od čega je ukupne tehničke oblovine 9,45 m3, a ukupno ogrjevnog drveta 5,15m3, da je vrijednost ukupne tehničke oblovine 607,91 KM, a ukupnog ogrjevnog drveta 210.85 KM, da je stoga ukupna vrijednost drveta 818,76 KM (pogeška u nalazu 818,77), da je odšteta po spomenutom odštetnom cjeniku 1017,30 KM, a ukupna šteta 1836,06 KM. Nadalje, i z nalaza i mišljenja vještaka tako proizlazi da je na parceli k.č. br.1007 posječeno 10 stabala Topole, da je bruto drvna masa do 50cm pri panju 3,45 m3, dok je bruto drvna masa preko 50cm pri panju 24,85 m3, da je stoga ukupno krupno drvo navedenih stabala 28,30 m3, od čega je ukupne tehničke oblovine 14,49 m3, a ukupno ogrjevnog drveta 8,32m3, da je vrijednost ukupne tehničke oblovine 932,71 KM, a ukupnog ogrjevnog drveta 340,59 KM, da je stoga ukupna vrijednost drveta 1273,31 KM, da je odšteta po spomenutom odštetnom cjeniku 1569,37 KM, te da je ukupna šteta 2842,67 KM. Također, iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je na parceli k.č. br.1008 posječeno 16 stabala Topole, da je bruto drvna masa do 50cm pri panju 6,64 m3, dok je bruto drvna masa preko 50cm pri panju 68,29 m3, da je stoga ukupno krupno drvo navedenih stabala 74,93 m3, od čega je ukupne tehničke oblovine 38,13 m3, a ukupno ogrjevnog drveta 22,15m3, da je vrijednost ukupne tehničke oblovine 2.453,60 KM, a ukupnog ogrjevnog drveta 906,92 KM, da je stoga ukupna vrijednost drveta 3.360,52 KM, da je odšteta po spomenutom odštetnom cjeniku 4.133,86 KM, te da je ukupna šteta 7.494,38 KM.

Iz nalaza i mišljenja vještaka tako proizlazi da je na parcelama k.č br.1005, k.č. br. 1007 i k.č.br. 1008 ukupno posječeno 33 stabla Topole (31 panj), da je dakle bruto drvna masa krupnog drveta do 50cm pri panju ukupno 14,81m3, dok je bruto drvna masa preko 50cm pri panju ukupno 106,37 m3, da je stoga ukupno krupno drvo navedenih stabala 121,18m3 od čega je ukupne tehničke oblovine 62,07 m3, a ukupno ogrjevnog drveta 35,61 m3, da je vrijednost ukupne tehničke oblovine 3.994,23 KM, a ukupnog ogrjevnog drveta 1.458,36 KM, da je stoga ukupna vrijednost drveta 5.452,59 KM, te da je odšteta po spomenutom odštetnom cjeniku 6.720,53 KM, odnosno da ukupna šteta na sve tri parcele označene kao k.č br.1005, k.č. br. 1007 i k.č.br. 1008 izbnosi 12.173,12 KM.

Nadalje, iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je na parceli k.č. br.1010 posječeno 2 stabla Topole i 1 stablo Jasena, da se Jasen računa u tvrdo drvo a Topola u meko drvo, pa je stoga jeftinije, da je bruto drvna masa do 50cm pri panju posječenih Topola 1,42 m3, dok je bruto drvna masa preko 50cm pri panju posječenih Topola 5,95 m3, da je stoga ukupno krupno drvo navedene dvije Topole 7,37 m3, od čega je ukupne tehničke oblovine 3,83 m3, a ukupno ogrjevnog drveta 2,14m3, da je vrijednost ukupne tehničke oblovine 246, 27 KM, a ukupnog ogrjevnog drveta 287,63 KM, da je stoga ukupna vrijednost drveta 333,90 KM, da je odšteta po spomenutom odštetnom cjeniku 413,22 KM, a ukupna šteta za navedene dvije Topole 747,12 KM. Što se tiče posječenog jednog stable Jasena na parceli k.č. 1010, iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je bruto drvna masa posječenog Jasena do 50cm pri panju 1,42 m3, dok je bruto drvna masa Jasena preko 50cm pri panju 0,00 m3, da je stoga ukupno krupno drvo navedenog Jasena 1,42 m3, od čega je ukupne tehničke oblovine 0,85 m3, a ukupno ogrjevnog drveta 0,36m3, da je vrijednost ukupne tehničke oblovine 167,47 KM, a ukupnog ogrjevnog drveta 19,11 KM, da je stoga ukupna vrijednost drveta 186,58 KM, da je odšteta po spomenutom odštetnom cjeniku 260,76 KM, a ukupna šteta 447,33 KM. Iz nalaza i mišljenja vještaka, dakle, proizlazi da je ukupna vrijednost drveta posječenih na k.č. 1010 (dvije Topole i jednog Jasena) 520,48 KM, da je odšteta po odštetnom cjeniku 673,97 KM, odnosno da je ukupna šteta 1.194,45 KM.

Također iz nalaza i mišljenja vještaka je utvrđeno da je na svim parcelama tj. k.č. 1005, 1007, 1008 i 1010 bilo ukupne tehničke oblovine 66,75 KM, čija je vrijdenost 4.407,97 KM, a ukupno ogrjevnog drveta 38,11m3, čija je vrijednost 1.565,10 KM, da odšteta za tehničko drvo iznosi 6.611,95 KM, a odšteta za ogrjevno drvo 782,55 KM, te da stoga ukupna šteta na svim parcelama iznosi 13.367,57 KM.

Iz Izvještaja o dopunskom vještačenju vještaka šumarske struke Seida Čorbića, dipl. ing. šumarstva br.19-3/25 od 27.10.2025.g., te usmeno brazloženog na glavnoj raspravi održanoj dana 18.11.2025.g., a koji dokaz je izveden na prijedlog obrane, utvrđeno je da je dopunsko vještačenje provedeno na okolnosti: a) utvrđenja stvarne tržišne vrijednosti drveta ukupno posječene drvne mase koja je bila predmetom nalaza i mišljenja vještaka šumarske struke Seida Čorbića izradenog dana 04.12.2022.g., na način da se iz ukupno utvrđene tržišne vrijednosti drveta iz ranije izradenog nalaza izuzme tržišna vrijednost ukupno posječene drvne mase na parceli kč. br.1010. KO Orašje II i da se iz iste izuzme stvarna tržišna vrijednosti drveta koja je bila predmet javnog nadmetanja na temelju Zapisnika Ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva Županije Posavske, Uprave za šumarstvo, Povjerenstva za provedbu postupka prodaje šumskih drvnih sortimenata br. 08-06-22-230-2/22 od 08.11.2022.g.; b) utvrđenja vrijednosti izgubljene prirasti zbog prijevremene sječe drveća na parcelama kč. br. 1005, kč. br. 1007 i k.č. br. 1008 sve KO. Oraše II i c) utvrđenja ukupnog iznosa štete iz točke a.) i b).

U svom pisanom dopunskom nalazu i mišljenju, te usmeno izloženog na glavnoj raspravi vještak navodi da je, prema navedenom zadatku datom u Naredbi za dopunsko vještačenje Suda od 10.09.2025.g., iz obračuna štete potpuno izuzet obračun za parcelu k.č. 1010 KO Orašje II, kao i da je iz obračuna štete izuzeta i vrijednost drveta koje je zaplijenjeno, odnosno ponuđeno na prodaju putem javnog nadmetanja (iz Zapisnika povjerenstva za provedbu postupka prodaje šumskih drvnih sortimenata broj 08-06-22-230-2/22 od 8.11.2022.god.) a što je u skladu sa članakom 5. stav (2) Odštetnog cjenika za nadoknadu štete pričinjene šumama i šumskom zemljištu koji glasi: „ U slučaju kada je osoba posjekla drvo, ali ga nije prisvojila , nadoknada štete se umanjuje za prodajnu cijenu drveta”. Nadalje, iz dopune nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je na parcelama kč. br. 1005, kč. br. 1007 i kč. br. 1008 sve KO Orašje II ukupno posječeno 121,18 m³krupnog drveta, odnosno, 103,01 m³neto drvne mase topo od čega je ukupno tehničkog drveta 72,71 m3, čija je vrijednost 4.678,76 KM (cijena sa PDV-om 64,35 KM/m3) a ukupno ogrjevnog drveta 30,30m2 čija je vrijednost 1.240,58 KM (cijena sa PDV-om 40,95 KM/m3), dok iz Zapisnika povjerenstva od 08.11.2022.g. proizlazi da je sa lica mjesta od strane Uprave za šumariju izuzeto 71,71 m3 tehničkog drveta, čija je vrijednost 4.614,54 KM i 3,09 m3 ogrijevnog drveta, čija je vrijednost 126,54 KM, te da je shodno navedenom utvrđeno da je, kad se od ukupne količine tehničkog drveta na sve tri parcele izuzme količina tehničkog drveta sa spomenutog zapisnika, koja je prodana na javnoj licitaciji, preostane samo 1m3 tehničkog drveta vrijednosti 64,22 KM, odnosno ogrjevnog drveta u količini od 27,21 m3 vrijednosti 1114,04 KM, . Iz dopune nalaza i mišljenja također proizlazi da preostala vrijednost drveta (prodajna cijena na panju) iznosi 1178,27 KM, da je izgubljeni prirast – odšteta po odštetnom cjeniku 7.638,43 KM (za stabla posječena na parcelama k.č. 1005,1007 i 1008), te da je stoga ukupna šteta 8.816, 70 KM.

Tužitelj je nakon provedenog dopunskog vještačenja, prigovorio dopuni nalaza i mišljenja vještaka iz razloga što smatra da se ne radi o dopuni nalaza nego o potpuno novom vještačenju i novom nalazu, a to iz razloga što vještak nije utvrdio da li je drvna masa, koja je prodana putem javne licitacije od strane Uprave za šumarstvo upravo ona drvna masa koja je posječena na predmetnim parcelama, te u tom pravcu nije izvršio komparaciju dokaza koji su dostavljeni radi dopunskog vještačenja sa dokazima na kojima je temeljio osnovni nalaz i mišljenje.

Prigovor tužitelja nije utemeljen, a to ne samo iz razloga što zadatak vještaka nije bio utvđenje porijekla drvnih sortimenata prodanih putem javne licitacije od strane Uprave za šumarstvo, nego iz razloga što je predmet dopune vještačenja bila upravo drvna masa posječena na katastarskim i zemljišno-knjižnim česticama, koje su bile predmet osnovnog nalaza i mišljenja. Sud je u prilogu naredbe za vještačenje vještaku dostavio materijalnu dokumentaciju pribavljenu od strane Uprave za šumarstvo a koja se odnosi na evidentirane trupce koji su zatečeni na licu mjesta predmetne sječe, a za koje evidentirane trupce su svjedoci M.O., djelatnik Uprave za šumarstvo ŽP i M.M., ravnatelj Uprave za šumarstvo ŽP potvrdili da potječu iz bespravne sječe na predmetnim parcelama. Isti su naime, učinili nespornim da su zatečena trupca sa lica mjesta predmetne bespravne sječe prevezena i deponirana na stovarište Uprave za šumarstvo u Tolisi kod „Stare škole“, da je dokumentacija i to: Zapisnik - 1 Uprave za šumarstvo Županije Posavske Ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva Odžak br. 08-06-22-12-2/22 od 14.01.2022. godine i Zapisnik-2 Uprave za šumarstvo Županije Posavske Ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva Odžak br. 08-06-22-12-2/22 od 14.01.2022. godine dokumentacija koja je sačinjena na licu mjesta predmetne sječe dana 12.01.2022.g. i 13.01.2022.g, a iz kojih proizlazi da su posječena trupca zatečena na licu mjesta u državnoj šumi k.o. O. II, tj. u inundacijskom području rijeke Save Gospodarske jedinice Orašje, Odjela 5, Odsjeka E a koje područje se sastoji od katastarskih čestica: 1002, 1007 1003, 1004,1005,1006 i 1008. Da su predmet javne licitacije i prodaje bili upravo drvni sortimenti sa navedenih lokacija potvrđuje Odluka Ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, Uprave za šumarstvo broj: 08-06-22-230/22 od 04.11.2022.g. i Rješenje Ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, Uprave za šumarstvo broj: 08-06-22-230-1/22 od 04.11.2022.g. iz kojih nedvojbeno proizlazi da je istim pokrenut postupak za prodaju šumskih drvnih sortimenata bespravno posječenih upravo u državnoj šumi Odjel 5, Odsjek E, GJ Orašje, dakle drvnih sortimenata sa iste gospodarske jedinice, a koji su deponirani na stovarištu u Tolisi.

Osim toga, da posječena trupca nisu izvezena sa lica mjesta nakon sječe proizlazi i iz iskaza svjedoka P.B., pomoćnika gradonačelnika u Uredu za gospodarstvo, komunalne djelatnosi i civilnu zaštitu u gradu Orašju, koji je iskazao da je upravo kroz obavljanje svoje službe došao do saznanja da je optuženi zaključio ugovor o zakupu zemljišta sa Ministarstvom poljoprivrede, čiji je posjednik zemljišta grad Orašje, da je upravo u sklopu svojih službenih zadataka došao do saznanja da su posječena drva još dugo ostala na terenu nakon sječe, jer je traženo da ih Grad skloni, a da su pak oni tj. Grad Orašje smatrali da ih je Uprava za šumarstvo trebala odmah skloniti na deponiju za čuvanje do odluke suda.

Nadalje, nalazu i mišljenju vještaka šumarske struke Seida Čorbića, kako osnovnom tako i dopunskom, prigovorio je i branitelj optuženog i to u dijelu koji se odnosi na obračun izgubljene prirasti posječenih stabala, a to iz razloga što je isti obračunat po Odštetnom cjeniku za nadoknadu štete pričinjene šumama i šumskom zemljištu (“Narodne novine Županije Posavske” br.6/22). Branitelj ističe da ne spori izračune vještaka nego isključivo primjenu spomenutog Odštetnog cjenika, jer se je iluzorno pozivati na bilo kakve zakonske propise bivše Jugoslavije i njihovo preuzimanje obzirom da je Federacija na temelju svojih ustavnih nadležnosti donijela Zakon o šumama, kojeg je ukinuo Ustavni sud Federacije dana 14.04.2009. godine svojom odlukom U-26/08, a od kojeg vremena ne postoji kako federalni tako niti državni zakona o šumama. Dodaje da su protivno Ustavu Federacije, kantoni donijeli svoje kantonalne zakone o šumama, među kojima je i Posavski kanton, te da shodno navedenom u momentu kad se dešava sporna sječa tj. period druge polovine 12. mjeseca 2021. godine, ne samo da nema federalnog zakona o šumama nego je neustavan i Zakon o šumama Županije Posavske. Ističe da u trenutku predmetne sječe nije bilo niti Odštetnog cjenika Županije Posavske, jer je isti donijet tek godinu dana poslije, te da vještak ne može imati na volju da primjenjuje nešto što na određenom području ne važi i ne vrijedi. Pojašnjava da iz vlasničkih listova proizlazi da je predmetna šuma vlasništvo Grada O., tj. da se nalazi na prostoru Županije Posavske, ali da u konkretnom slučaju nema važećeg Federalnog zakona, nema Federalnog odštetnog pravilnika, te da ako nema odštetnog cjenovnika Županije Posavske nema niti zakonskog uporišta da se računaju penali na posječeno drvo koje je posječeno 2021. godine.

Prigovor branitelja nije utemeljen.

Naime, nije sporno da je Ustavni sud Federacije dana 14.04.2009. godine svojom odlukom broj U-26/08 utvrdio da je Zakonom o šumama (Službene novine F BiH“ br. 20/02,29/03 i 37/04) povrijeđeno pravo općina na lokalnu samoupravu, da je Parlamentu Federacije BiH dana mogućnost, kao prijelazno rješenje, da u konzultaciji sa Savezom općina i gradova F BiH usuglasi Zakon iz točke 1. ove presude s Europskom poveljom o lokalnoj samoupravi i Zakonom o načelima lokalne samouprave u F BiH, a u roku od 6 mjeseci od dana objavljivanja presude u „Službenim novinama F BiH“, do kada se ovaj zakon može primjenjivati, niti je sporno da je Rješenjem Ustavnog suda F BiH br. U-26/08 od 22.02.2011.g. utvrđeno da Presuda Ustavnog suda F BiH broj U-26/08 od 14.04.2009.g. nije izvršena. Dakle, nedvojbeno je da je, shodno navedenim odlukama, Zakon o šumama F BiH prestao važiti, međutim isto tako je nedvojbeno da je u vrijeme predmetne sječe bio na snazi Zakon o šumama Županije Posavske („Narodne novine Županije Posavske“ br. 9/13), da je isti još uvijek na snazi tj. da isti pravno egzistira, te su potpuno neutemeljene i proizvoljne tvrdnje branitelja da se isti ne može primijeniti, jer je protivan Ustavu, obzirom da ustavnost istoga nije osporavana pred Ustavnim sudom F BiH.

Nije utemeljena tvrdnja branitelja da nema zakonskog uporišta da se računaju „penali“ na drvo koje je posječeno 2021.godine, odnosno da nema uporišta da se vrši obračun za izgubljenu prirast zbog prijevremene sječe, a to iz razloga što zakonsko uporište za naknadu štete pričinjenu šumama proizlazi iz važećeg Zakona o šumama Županije Posavske koji odredbama čl.7.st.6. propisuje da su pravne i fizičke osobe koje nanesu štetu šumama i šumskom zemljištu po bilo kojem osnovu, dužni Upravi za šumarstvo, odnosno vlasniku privatne šume nadoknaditi štetu prema odštetnom cjeniku koji će propisati ministar, ali i iz Zakona o obligacionim odnosima F BiH (Službeni list SFRJ“ br. 29/78, 39/85, 45/89, 57/89, „Službeni list R BiH“ br. 2/92,13/93, 13/94, „Službene novine F BiH“ br. 29/03,42/11) koji u odredbama čl. 189.st.1. propisuje da oštećenik ima pravo kako na naknadu štete tako i na naknadu izmakle koristi, a koja izmakla korist je u konkretnom slučaju upravo izgubljena prirast zbog prijevremene sječe.

Dakle, nesporno jeste da je Odštetni cjenik za nadoknadu štete pričinjene šumama i šumskom zemljištu Županije Posavske donesen i stupio na snagu 2022.g. tj. nakon predmetne bespravne sječe koja je izvršena u periodu od 15.12.2021.g. do 31.12.2021.g., ali isto tako je na temelju pojašnjenja vještaka šumarske struke Seida Čorbića, kojem je sud poklonio povjerenje, nedvojbeno da se šteta na drvnoj masi ogleda u tržišnoj vrijednosti drveta i izgubljene prirasti zbog prijevremene sječe, da je vještak pri obračunu predmetne štete slobodan da li će primijeniti cjenik ili će izgubljeni prirast obračunavati za svako pojedino posječeno stablo, da je odštetni cjenik samo alat koji olakšava izračun, da bi šteta bila možda i veća da je obračunavao izgubljeni prirast za svako pojedino posječeno stablo. Vještak je također pojasnio da je način obračuna štete u šumarstvu preispitivan tijekom vremena, te da se je došlo do utvrđenja da to jeste taj odnos, tj. da je neznatna razlika ili je nema bilo da se obračunava prirast za svako pojedino stablo ili pak da se isti obračuna po cjeniku, s tim da je obračun po cjeniku mnogo jednostavniji, pa se je stoga i on priklonio takvom obračunu. Nadalje je ukazao da on, kao sudski vještak, prati propise, da nije mogao pronaći da je Županija Posavska imala na snazi odštetni cjenik prije ovoga iz 2022.g., da to ne stoji niti u sada važećem cjenovniku, te da bi, da Županija Posavska nije imala važeći odštetni cjenik u vrijeme vještačenja, on, a sukladno ustaljenoj praksi, vršio obračun po važećem cjeniku najbližeg kantona tj. u konkretnom slučaju po Odštetnom cjeniku Tuzlanskog kantona iz 2017.g., a koji je u dijelu koji se odnosi na izračun štete tj. izgubljene prirasti identičan sada važećem Odštetnom cjeniku Županije Posavske iz 2022.g., ističući da se procent odštete za šumske asortimente nije mjenjao ni od prije rata, da je bio na snazi još i u staroj Jugoslaviji, te da je isti preuziman i u Zakonima koji su poslije uslijedili. U prilog izloženom pojašnjenju vještaka, kojeg je sud prihvatio, govori i činjenica da se komparacijom odredbi čl. 8. Odštetnog cjeniku za nadoknadu štete pričinjene šumama i šumskom zemljištu (“Narodne novine Županije Posavske” br.6/22) koje se odnosi na način izračuna izgubljene prirastu zbog prijevremene sječe drveća, a kojeg je vještak Seid Čorbić primijenio u svom nalazu i mišljenju, sa odredbama čl.8. Pravilnika o načinu utvrđenja naknade štete pričinjene šumama u državnom vlasništvu /šumsko odštetni cjenovnik/ ( „Službene novine Tuzlanskog kantona br.14/2000), nedvojbeno dolazi do utvrđenja da su isti identični, a što pak dovodi do zaključka da predmetno vještačenje nije provedeno suprotno važećim propisima.

.

Iz iskaza svjedoka P.B. utvrđeno je da je isti uposlen kao pomoćnik gradonačelnika u Uredu za gospodarstvo, komunalne djelatnosi i civilnu zaštitu u Gradu O., da je kroz obavljanje svoje službe došao do saznanja da je optuženi zaključio ugovor o zakupu zemljišta sa Ministarstvom poljoprivrede, čiji je posjednik zemljišta Grad O., da je M. E. imao obvezu uredno obrađivati zemljište koje mu je dodjeljeno, te dio parcele, koji je zapušten, privesti kulturi kako bi se u narednoj godini moglo sijati. Nadalje iz iskaza istog proizlazi da mu je poznato da je od onih čestica koje su predmet postupka, tj. na kojima je M.E. navodno vršio sječu, jedna čestica poljoprivredno zemljište, a tri čestice šumsko zemljište, koje stoga nisu ni mogle biti predmet zakupa, te da je, da li greškom ili ne, na istim izvršena sječa 34 stabla Topole, da je najveći dio stabala izvezen na jednu primjerenu udaljenost od mjesta sječe s namjerom da se vjerojatno odveze, da on na terenu nije bio nakon sječe, ali da je otišao s proljeća, jer ga je zanimalo stanje na terenu. Pojašnjava da se nije odmah uključio u ovaj slučaj, jer je policija tada odrađivala svoj dio posla, a on je, jedino što je mogao i što je učinio, obavijestio Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva tj. čovjeka koji je zadužen u Upavi za šumarstvo za kontrolu šuma na području Grada Orašja – M.O. Nadalje iz iskaza svjedoka je utvrđeno da su nakon njegove obavijesti uslijedile dodatne reakcije, da mu je poznato da je izvezen veći dio tehničkog drveta, da je u proljeće tj. u 3. ili 4. mjesecu, kad je došao na lice mjesta bilo dosta ovršina koje su bile bezvrijedne tj. mogle su se, po njegovoj procjeni koristiti za ogrjev, kao i da je on, na traženje pravobraniteljstva sačinio odštetni zahtjev za Grad Orašje (ranije Općine Orašje), da se je na traženje ovlaštene službene osobe morao očitovati o vrijednosti posječene drvne mase, koja je nadležnom organu bila potrebna kao osnov za utvrđivanje postojanja kaznenog djela, navodeći da je on u stvari i vještak šumarske struke, da povremeno bude angažiran od suda i tužiteljstva u procjeni štete kod šumskih krađa, da stoga, obzirom na njegovu stručnost i iskustvo, Općina odnosno Grad Orašje nije htjela angažirati vanjskog suradnika, nego je odštetni zahtjev sačinio on. Nadalje je iz iskaza svjedoka utvrđeno da je u prvom sačinjenom odštetnom zahtjevu za Grad Orašje kao osnov uzeo cjenik šumskih prozvoda kojeg je u 2. ili 3. mjesecu objavila Uprava za šumarstvo Županije Posavske, dok je u drugom odštetnom zahtjevu, obzirom da je tražena visina štete, koristio odštetni cjenik Ministarstva poljoprivrede i šumarstva ŽP, da je cijene koristio iz cjenika koji je javno objavljen u Službenom glasilu Županije Posavske, a po čl.8. istoga je obračunao i uvećanje za 150% od prodajne cijene, da je ovakva odredba postojala i u starom odštetnom cjeniku SFRJ, te da bi, da na snazi nije bio spomenuti cjenik Županije Posavske, za izračun koristio cjenik kantona koji je najbliži, a to je Tuzlanski kanton. Iz iskaza svjedoka proizlazi da se u konkretnom slučaju radi o tehičkom drvetu I i II-e klase, da je najrealnije bilo uzeti neki prosjek, pa je zato i uzeo u obzir neku prosječnu cijenu koja bi prema cjeniku bila na tržištu. Navodi da zna da su posječena drva još dugo ostala na terenu nakon sječe, jer je traženo da ih Grad skloni, a da su pak oni smatrali da ih je Uprava za šumarstvo trebala odmah skloniti na deponiju za čuvanje do odluke suda, ali da to nije urađeno. Na kraju još jednom pojašnjava da je razlika između dva očitovanja koja je on sačinio u pravcu vrijednosti posječene drvne mase, u tome što je u prvom očitovanju postupao po traženju ovlaštenih službenih osoba koje su tražile vrijednost drvne mase na panju, koju je utvrdio u iznosu od 2.744,00 KM, dok je u drugom očitovanju trebao sačiniti odštetni zahtjev koji zahtjeva primjenu čl. 8. Odštetnog cjenika tj.primijenu penalizacije, pa je dobiven iznos od 7.320,00 KM, da mu nije poznato kako je u konkretnom slučaju postupila Uprava za šumarstvo, da ne zna niti kakva je sudbina trupaca u konačnici, da je to trebala rješiti Uprava za šumarstvo, te da je on, kad je u pitanju odštetni zahtjev, postupao po nalogu pravobraniteljstva.

Sud je iskazu svjedoka P.B. poklonio povjerenje, jer je isi dan savjesno i objektivno, te jer je u suglasnosti sa iskazom M.Ž., M.O., M.K., te sa materijalnom dokumentacijom: Dopisom Županije Posavske, Grada Orašja, Službe za gospodarstvo, komunalne djelatnosti i civilnu zaštitu br. 06-20-330/22 od 07.03.2022. godine iz kojeg proizlazi da je P.B., u svojstvu pomoćnika općinskog načelnika PU Orašje, Odjelu kriminalističke policije dostavio podatke o ukupnoj količini posječene krupne drvne mase Topole navodeći da je ukupno posječeno 69,00m3 iste, od čega je tehničkog drveta 44,00m3, čija je vrijednost 2.244,00 KM a ogrjevnog drveta 25,00m3, čija je vrijednost 500,00 m3, te da je vrijednost posječene krupne drvne mase topole 2.744,00 KM.

U svom iskazu svjedok PIŠE M.B. A TREBA M.B. M.B. navodi da je on od strane optuženog bio angažiran da dođe pomoći skloniti trupce kako bi se parcela, koju je dobio u zakup, očistila i stavila u obradu, da je on zajedno sa optuženim M.E. i M.E.1 izvlačio drva u O., iza nasipa, da su sklanjali trupce sa parcele koja je već bila obradiva i trupce koji su iz šume rušeni na tu parcelu, da su neka trupca bila posječena motornom pilom, a neka su sama od sebe bila porušena, da su trupca izvlačili na parcelu do nasipa, da to nisu učinili do kraja, jer ih je u tome prekinula policija, koja im je naložila da prekinu s radom, dok ne vide kakva su drva i zbog oštećenja na nasipu, da je u šumi ostao dobar dio oborenih trupaca, da su oni poslušali policiju i otišli kući, da ne zna što je dalje bilo, da je on samo jednom bio na terenu i to krajem 12. mjeseca, da je protiv njega također bila podnesena kaznena prijava, ali da je odbačena zbog nedostatka dokaza, da je u vezi iste dao iskaz inspektoru M.H..

Sud je iskazu svjedoka M.B. poklonio povjerenje, jer smatra da je isti dan savjesno i objektivno, te je isti u suglasnosti sa iskazima svjedoka M.O., M.K. kad su u pitanju oborena i zatečena trupca. Svjedok svojim iskazom nije pogodovao optuženom, a tvrdnje da je protiv njega također bila podnesena kaznena prijava, ali da je odbačena zbog nedostatka dokaza, da je u vezi iste dao iskaz inspektoru M.H., a što je tužitelj paušalno osporavao, nisu od značaja, iako je tužitelj ove navode mogao provjeriti uvidom u istražni postupak koji je proveden, ali to nije učinio.

Iz iskaza svjedoka M.E.1 proizlazi da je isti brat optuženog, da ga je optuženi pozvao da mu pomogne izvlačiti drva u „Oraškim Polojima“, da se on bavi poljoprivredom i da ima jake strojeve, da mu je optuženi rekao da ima jednu parcelu koju treba očistiti, da mu je ista dana u zakup. Nadalje navodi da je on zajedno sa Mladenom Pejićem otišao da pomogne optuženom, da je svaki sa svojim traktorom izvlačio trupce na adekvatno mjesto pored nasipa a zbog lakšeg utovara i daljnjeg odvoza, da nisu radili ni čitav dan, da ne zna kolika je bila količina drva, da je on možda izvezao dvije traktorske prikolice, da je veći dio trupaca ostao u šumi kao i ovršina, dok je jedan dio ostao na parceli uz nasip, da sa ove parcele nisu dalje izvozili niti jedno drvo. Nadalje iz iskaza istog proizlazi da je i on prije imao jednu parcelu u takvom zakupu, ali da je problem kod takvog zakupa što im niko ne kaže gdje je međa, da im niko nije došao niti iz općine niti iz šumarije da im pokaže, iako je po ugovoru zakupodavac dužan uvesti zakupoprimca u posjed i razmjeriti parcelu, da to zna iz vlastitog iskustva, da se tu gdje su se nalazili trupci nalazi i obradiva i neobradiva površina, te da zna da optuženi nije dalje odvezao niti jedan trupac sa navedene parcele, da je došla policija i sve zaplijenila.

Sud je iskazu svjedoka M.E.1 poklonio povjerenje, jer je isti, po mišljenju suda dan također iskreno i objektivno, te je u suglasnosti sa iskazima M.O. i M.K., koji su bili na licu mjesta kad su se provodile očevidne radnje. Oba svjedoka su, naime, iskazala da se je velika količina trupaca nalazila na parceli uz nasip, a što pak ukazuje na istinitost navoda svjedoka kad kaže da je on iz šume izvezao dvije traktorske prikolice, da je jedan dio trupaca tako ostao u šumi dok je jedan dio ostao na parceli uz nasip. Svjedok se nije očitovao gdje je izvozio navedena trupca tj. da li ih je ostavljao uz nasip ili ih je odvozio negdje drugdje, ali obzirom da su trupca zatečena uz nasip a ne u šumi, to dovodi do zaključka da su ista ostavljana upravo na prostoru uz nasip radi kasnijeg eventualnog transporta.

Iz Izvoda iz kaznene evidencije sačinjenog od MUP-a Županije Posavske, Uprave policije, Policijske uprave Orašje, Odjela kriminalističke policje Orašje OKP br. 02-2/4-1-03-7-29/23 od 04.05.2023. godine utvrđeno je da optuženi do sada osuđivan Presudom Općinskog suda u Orašju br. 25 0 K 056632 22 Kps od 02.09.2022.g. za kazneno djelo Teška kaznena djela protiv sigurnosti javnog prometa iz čl. 336.st.3. u vezi sa čl.332.st.3. KZ F BiH na uvjetnu osudu sa utvrđenom kaznom zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci i rokom provjeravanja od 2 (dvije) godine.

Sumirajući, dakle, sve naprijed utvrđene činjenice, te dovodeći iste u međusobnu vezu sud je sa sigurnošću utvrdio da je optuženi u vremenskom periodu od 15.12.2021.godine do 31.12.2021.godine, došao na lokalitet Donji Poloj, općina Orašje, da je bez odobrenja i službene dokumentacije oborio ukupno trideset tri stabla Topole vlasništvo grada Orašja, od čega sa k.č. br. 1005 površine 2982 m2, šume 3. klase, sedam stabala Topole, od toga 9,45 m3 tehničkog drveta i 5,15 m3 ogrjevnog drveta, sa k.č. br. 1007, površine 1401 m2, Jasenik, šuma 3. klase, deset stabala Topole od toga 14,49 m3 tehničkog drveta i 8,32 m3 ogrjevnog drveta, sa k.č. br. 1008 površine 1401 m2, Poloj, šuma 3. klase, šesnaest stabala Topole od toga tehničkog drveta u masi od 38,13 m3 i ogrjevnog drveta u masi od 22,15 m3, dakle oborio više stabala, gdje je količina oborenog drveta veća od 5 kubnih metara, kojom prilikom je vlasniku pričinio štetu u iznosu novca od 12.173,12 KM, a u kojim radnjama optuženoga su se stekla sva obilježja kaznenog djela Šumska krađa iz čl. 316. st.2. u vezi sa st. 1. Kaznenog zakona Federacije Bosne i Hercegovine.

Kako iz utvrđenog činjeničnog stanja, utemeljenog prije svega na dokazu tužiteljstva tj. nalazu i mišljenju vještaka šumarske struke Seida Čorbića od 04.12.2022.g. proizlazi da su se 2 stabla Topole i jedno stablo Jasena, za koje je nedvojbeno da ih je optuženi također oborio, nalazila na parceli označenoj kao k.č. 1010. Islamovac, njiva 3.klase i njiva 4. klase ukupne površine 21559 m2, upisanoj u zk. uloška br. 40 k.o. O. II, dakle na parceli koja uopće nema kategorizaciju šume, nego njive, te za koju katastarsku česticu je i na temelju Ugovora o zakupu od 11.03.2020.g. utvrđeno da se radi o poljoprivrednom zemljištu, kojeg je optuženi dobio u zakup isključivo za ratarsku proizvodnju, to Tužiteljstvo nije dokazalo da su se predmetna stabla nalazila u šumi Grada Orašja, niti da je optuženi navedena stabla oborio radi krađe i radi stjecanja protupravne-imovinske koristi. Naprotiv, iz spomenutog Ugovora proizlazi da je optuženi predmetnim ugovorom i to odredbama čl.9. istoga obvezan da zakupljeno poljoprivredno zemljište očisti, rekultivira, odnosno uredi i pripremi za poljoprivrednu proizvodnju, te da kroz cijelo vrijeme zakupa obrađuje i uređuje zakupljeno zemljište. Da se pod uređivanjem i privođenjem obradi zakupljenog zemljišta podrazumjeva uklanjanje tj. sječa grmlja, šiblja pa i stabala koja onemogućavaju obradu ili je otežavaju utvrđeno je na temelju iskaza svjedoka M.O., djelatnika Uprave za šumarstvo ŽP. Također iz zk.uloška br. 675 i 40 oba KO Orašje II utvrđeno je da predmetne parcele nisu vlasništvo Općine Orašje, kako je to navedeno u predmetnoj optužnici, nego da su predmetne parcele označene kao k.č. 1005, 1007, 1008 i 1010 vlasništvo Grada Orašje, obzirom da je u međuvremenu općina Orašje dobila status Grada, a što je notorna činjenica. Nadalje, kako iz navedenog proizlazi da nije dokazano da je optuženi bespravno oborio tri stabla koja su se nalazila na parceli k.č. 1010. k.o. O. II, to je nedvojbeno utvrđeno da je optuženi bespravno oborio ukupno 33 stabla Topole koja su se nalazila na parcelama označenim kao k.č. 1005, 1007 i 1008 sve k.o. O. II, a ne 36 stabala kako je to navedeno u činjeničnom opisu kaznenog djela predmetne optužnice.

Shodno navedenim utvrđenim činjenicama, sud je, ne dirajući pritom u objektivni identitet optužbe, izvršio preciziranje činjeničnog opisa predmetnog kaznenog djela podnesene i na glavnoj raspravi izmijenjene optužnice na način da je u četvrtom redu istoga riječi: „trideset šest stabla topole i jasena vl. općine Orašje“ zamijenio riječima : „ trideset tri stabla topole vlasništvo grada Orašja“ . Iz istih razloga sud je u 10. i 11. redu izostavio riječi: „sa k.č. br. 1010, dva stabla topole, od toga 3,83 m3 tehničkog drveta i ogrjevnog drveta 2,14 m3 i jedno stablo jasena od toga tehničkog drveta 0,85 m3 i ogrjevnog drveta 0,36 m3“.

Nadalje, obzirom na utvrđeno činjenično stanje, tj. činjenicu da optuženi nije oborio radi krađe i stjecanja protupravne imovinske koristi stabla koja su se nalazila na parceli označenoj kao k.č. 1010.k.o. O. II, nego iz razloga kako bi spomenutu parcelu priveo obradi a na što je bio obvezan Ugovorom o zakupu od 11.03.2020.g., sud je iznos ukupne štete od 13.367,57 KM koji proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka Seida Čorbića od 04.12.2022.g. (stranica 5., posljednji red zadnje tabele) umanjio za iznos od 1194,45 KM koji predstavlja ukupnu štetu na parceli k.č. 1010 k.o. O. II koju je također u navedenom nalazu i mišljenju utvrdio vještak Seid Čorbić (stranica 5. treća tabela nalaza vještaka), te je utvrdio da ukupna šteta nastala sječom – obaranjem stabala na predmetnim parcelama označenim kao k.č. 1005, 1007 i 1008 sve k.o. O. II, a koja se sastoji od stvarne trżišne vrijednosti drveta i izgubljenom prirastu zbog prijevremene sječe drveća iznosi ukupno 12.173,12 KM, a što je u svom nalazu i mišljenju utvrdio i spomenuti vještak Seid Čorbić (stranica 4., posljedni red zadnje tabele nalaza). Shodno navedneom sud je korigirao činjenični opis predmetnog kaznenog djela na način da je u 13. redu činjeničnog opisa predmetnog kaznenog djela umjesto riječi od : „od 13.365,57“ (tužitelj na glavnoj raspravi izvršio korekciju ovoga iznosa na način da iznos štete navedene u podnesenoj optužnici od 13,367,57 KM zamijenio iznosom od 13.365,57) stavio riječi: „od 12.173,12 KM“.

Optuženi M.E. je kazneno djelo počinio u stanju ubrojivosti i sa izravnom namjerom, obzirom da je bio sposoban da upravlja svojim postupcima, bio je svjestan da obara stabla bez odobrenja i službene dokumentacije u tuđoj šumi, tj. u šumi koja je vlasništvo Grada Orašja (isti bio upozoren od M.O., djelatnika Uprave za šumarstvo ŽP da prestane sa sječom, da isto ne može činiti bez prethodnog odobrenja šumarije, ali je isti to opet, nakon nekoliko dana nastavio činiti na drugoj lokaciji), odnosno bio je svjestan da navedena stabla obara radi krađe, a u namjeri stjecanja protupravne imovinske koristi, kojom prilikom je izrazio i volju za nastupanjem zabranjene posljedice.

Dakle, shodno naprijed navedenom sud je optuženog M.E. oglasio krivim za kazneno djelo Šumska krađa iz čl. 316. st.2. u vezi sa st. 1. Kaznenog zakona Federacije F BiH, te mu je primjenom navedenih odredbi, a na temelju čl. 7., čl.42., čl.49., čl.60. st. 2. i čl. 62. st. 1., st.2. i st.3. KZ FBiH izrekao uvjetnu osudu sa utvrđenom kaznom zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine koja se neće izvršiti ako optuženi u roku od 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci ne počini novo kazneno djelo.

Prilikom izricanja kazne sud je od olakotnih okolnosti na strani optuženog cijenio činjenicu da je optuženi djelomično priznao radnje koje su mu stavljene na teret (nije priznao količinu oborenog drveta i visinu štete), životnu dob istog tj. činjenicu da se radi o mlađoj osobi (27 godina života), obiteljske prilike istog (oženjen, otac jednog mldb. djeteta), činjenicu da je od počinjenja predmetnog kaznenog djela prošlo gotovo 4 godine, dok je kao otegotnu okolnost na strani istoga cijenio upornost u činjenju istoga, obzirom da je nakon upozorenja djelatnika Uprave za šumarstvo ŽP, nakon svega nekoliko dana, nastavio sa protupravnom sječom na drugoj lokaciji, kao i dosadašnju osuđivanost istog, cijeneći pritom da optuženi nije osuđivan za isto ili slično kazneno djelo nego za kazneno djelo protiv sigurnosti javnog prometa.

Sumirajući sve naprijed pobrojane olakotne i otegotne okolnosti, sud je uvjerenja da je uvjetna osuda sa utvrđenom kaznom zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i rokom provjeravanja u trajanju od 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci, kaznena sankcija adekvatna prirodi i težini predmetnog kaznenog djela, stupnju odgovornosti optuženog, naprijed navedenim okolnostima pod kojima je kazneno djelo izvršeno, kao i nastalim posljedicama, te da će se stoga ovakvom kaznenopravnom sankcijom ostvariti svrha kažnjavanja kroz ciljeve generalne i specijalne prevencije. Optuženom nije neophodno izreći kaznu radi zaštite društva od kriminaliteta, jer će, po mišljenju Suda, i sama prijetnja kaznom dovoljno utjecati na optuženog da ubuduće ne čini kaznena djela. Vrijeme provjeravanja je dovoljno dugo, a utvrđena kazna primjerena za ostvarivanje svrhe kažnjavanja i svrhe uvjetne osude.

Na temelju čl. 202. st. 1, a u svezi sa čl. 199. st. 2 točka „a“ i „g“ ZKP-a FBiH, Sud je optuženog M.E. obvezao da na ime naknade troškova kaznenog postupka plati iznos od 1.287,90 KM, a koji se sastoji od nagrade pravobranitelju M.Ž. za zastupanje oštećene na glavnoj raspravi dana 29.04.2025.g. u iznosu od 300,00 KM (1 x 100 bodova x 3,00 KM), a na temelju čl.4.st.1.točka „a“ Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Službene novine F BiH“ broj 22/04) i čl.38.st.1. Zakona o javnom pravobraniteljstvu Županije Posavske (Narodne novine Županije Posavske br. 4/21 i 11/25), zatim nagrade stalnom sudskom vještaku šumarske struke Seidu Čorbiću u ukupnom iznosu od 987,90 KM (nagrada za izradu pisanog nalaza i mišljenja po Rješenju KT-a PK Orašje od 12.12.2022.g. u iznosu od 377,90 KM, nagrada za usmeno izlaganje nalaza i mišljenja na glavnoj raspravi dana 20.05.2025. godine u iznosu od 150,00 KM, nagrada za izradu dopunskog nalaza i mišljenja u iznosu od 150,00 KM, nagrada za usmeno izlaganje dopunskog nalaza i mišljenja na glavnoj raspravi dana 18.11.2025. godine u iznosu od 150,00 KM, te naknada za putne troškove za dolazak na dvije glavne rasprave u ukupnom iznosu od 160,00 KM (relacija Tuzla-Orašje-Tuzla 2x80 KM). Nagrada za nalaze i mišljenja vještaku je obračunata na temelju čl. 2.st.1. točka „a“ i čl. 7. Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad vještaka („Službene novine F BiH“ broj: 67/15), dok je naknada za putne troškove obračunata na temelju čl. 6.st.3. Pravilnika o naknadi troškova kaznenog postupka F BiH i visini paušalnog iznosa („Službene novine F BIH“ broj 7/18). Optuženi je također obvezan da pored navedenih troškova plati paušal u iznosu od 100,00 KM i to sve u roku od 15 dana.

Što se tiče troškova M.Ž., zakonskog zastupnika oštećenog Grada Orašja bitno je ukazati da je isti na glavnoj raspravi izjavio da ne potražuje troškove dolaska na glavnu raspravu, ali da potražuje naknadu za „troškove postupka“ u iznosu od 1.380,00 KM i to u roku od 30 dana, navodeći da se isti odnosi na sastav odštetnog zahtjeva i zastupanje Grada Orašja na glavnoj raspravi.

Sud je navedeni zahtjev zakonskog zastupnika oštećenog, samo djelomično uvažio i istom odobrio nagradu u iznosu od 300,00 KM i to za zastupanje oštećenog na glavnoj raspravi u pravcu izjašnjenja o imovinsko-pravnom zahtjevu, obzirom da je isti na glavnoj raspravi zastupao oštećeni Grad Orašje upravo u okviru postavljanja odštetnog zahtjeva.

Naime, odredbama čl. 199.st.1. točka i) Zakona o kaznenom postupku FBiH je propisano da troškovi kaznenog postupka obuhvaćaju, pored ostalog, i nužne izdatke oštećenika i njegovog zastupnika, kao i nagradu i nužne izdatke njegovog punomoćnika.

Što se tiče nužnih izdataka oštećenika Grada Orašja i nužnih izdataka zakonskog zastupnika istog, u smislu naprijed navedenih odredaba ZKP-a F BiH, sud je cijenio da ih isti nisu imali.

Naime, gradski pravobranitelj M.Ž., kao zakonski zastupnik Grada Orašja, očitujući se o imovinsko-pravnom zahtjevu, istakao je da isti postavlja u konačnom iznosu od 13.365,57 KM, jer se u potpunosti priklanja nalazu i mišljenju vještaka šumarske struke Seida Čorbića, da što se tiče pisanih odštetnih zahtjeva on ne zna na temelju kojih pravila je visina štete utvrđena, da je on samo gledao kranji iznos, dok iz iskaza svjedoka P.B. proizlazi da je on, kao uposlenik Grada Orašja, izvršio obračun štete, da inače posjeduje stručno znanje iz oblasti šumarstva, jer je i stalni sudski vještak, te da Grad Orašje iz tog razloga nije htio angažirati vanjskog suradnika i izlagati se troškovima. Kako je vještačenje po vještaku Seidu Čorbiću, a na temelju kojeg je zakonski zastupnik oštećenog u konačnici opredijelio imovinsko-pravni zahtjev, provedeno po nalogu tužiteljstva, a na trošak budžeta Županije Posavske (nagrada za vještačenje isplaćena po rješenju KT e br. T02 0 KT 0008180 22 od 12.12.2022. godine), to je nedvojbeno da oštećeni Grad Orašje nije imao troškova u pravcu utvrđenja vrste i visine štete. Obzirom na navedeno, te činjenicu da zakonski zastupnik oštećenog nije potraživao troškove dolaska na glavnu raspravu, to je utvrđeno da Grad Orašje, odnosno zakonski zastupnik istog nisu imalo nikakvih nužnih izdataka u smislu odredbi čl. 199.st.1. točka i) Zakona o kaznenom postupku FBiH.

Nadalje, što se tiče zahtjeva gradskog pravobranitelja koji se odnose na sastav pisanih odštetnih zahtjeva i zastupanja Grada Orašja na glavnoj raspravi, bitno je najprije navesti da sud nije prihvatio ulaganje pisanih odštetnih zahtjeva na glavnoj raspravi od strane zakonskog zastupnika, a to ne samo iz razloga što se je zakonski zastupnik na glavnoj raspravi o istom usmeno izjasnio, nego i iz razloga što je tužitelj učinio nespornim da je navedene zahtjeve pravobranitelj dostavio tužiteljstvu još u istražnom postupku, da su isti u predmetnoj optužnici navedeni kao dokazi koji potkrepljuju optužnicu, te da će također biti prezentirani na glavnoj raspravi kao dokazi tužiteljstva. Sud je izvršio uvid u Imovinsko pravni zahtjev Općinskog pravobraniteljstva u Orašju br. P-8/22 od 22.07.2022. godine i Imovinsko pravni zahtjev Općinskog pravobraniteljstva u Orašju br. P-8/22 od 29.04.2024. godine, koje je tužiteljstvo prezentiralo u dokaznom postupku, te je utvrdio da su isti sačinjeni od pravobranitelja M.Ž., da isti ne sadrže zahtjev za isplatu nagrade za njihovo sastavljanje, kao i da su navedeni zahtjevi različiti u pravcu visine tražene štete, da je tako u zahtjevu od 22.07.2022.g. pravobranitelj, u ime oštećenog Grada Orašja, tražio naknadu štete u iznosu od 7.320,00 KM, a u zahtjevu od 29.04.2024.g. iznos od 13.365,57 KM.

Kako se je zakonski zastupnik oštećenika i na glavnoj raspravi izjasnio o imovinsko-pravnom zahtjevu navodeći da isti postavlja u konačnom iznosu od 13.365,57 KM, pojašnjavajući da isti temelji isključivo na nalazu i mišljenju vještaka šumarske struke Seida Čorbića, angažiranog od strane tužiteljstva, to je sud cijenio da je pravobranitelj odustao od prvobitnog zahtjeva za naknadu štete, kao i da glede drugog zahtjeva nije imao nikakvih troškova u pravcu utvrđivanja vrste i visine štete, obzirom da se je priklonio nalazu i mišljenju vješaka tužiteljstva. Iako se je, dakle, zakonski zastupnik u više navrata očitovao o imovinsko-pravnom zahtjevu oštećenog Grada Orašja, nedvojbeno je da su zahtjevi suštinski jednaki, da nisu zahtjevali dodatne troškove kako za utvrđenje štete tako i za sastavljanje istih, pa je sud cjenio da isti predstavljaju samo jednu radnju gradskog pravobranitelja usmjerenu na postavljanje imovinskog pravnog zahtjeva, kojeg je isti u konačnici opredjelio upravo na glavnoj raspravi, zbog čega mu je odobrio naknadu samo za zastupanje oštećenika na glavnoj raspravi održanoj dana 29.04.2025.g, odnosno za postavljanje imovinsko pravnog zahtjeva, jer je zastupao oštećenu samo u granicama postavljanja istog i to nagradu u iznosu od 300,00 KM. (1 x 100 bodova x 3,00 KM) a sukladno čl. 199.st.1. točka i) Zakona o kaznenom postupku FBiH i čl. 4. st. 1. točka „a“ i čl.33. st.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Službene novine F BiH“ br. 22/04) u svezi sa odredbama čl.38.st.1. Zakona o javnom pravobraniteljstvu Županije Posavske.

Nadalje, u tijeku postupka imovinskopravni zahtjev za naknadu štete zbog oborenih predmetnih stabala su postavili gradski pravobranitelj M.Ž., u ime Grada Orašja, u iznosu od 13.365,57 KM i to na glavnoj raspravi 29.04.2025.g., te Ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva Županije Posavske, Uprava za šumarstvo aktom br. 08-06-22-135-1/25 od 22.09.2025.g. u iznosu od 8.177,77 KM, koji akt je dana 23.09.2025.g. dostavljen na predmetni spis zajedno sa prilozima: Zapisnikom o obračunu šumske štete br. 08-06-22-135-/25 od 19.09.2025.g. i stranicama obrasca KNJP od broja 0001 do 0009 (sud je isti, obzirom na sadržaj podnesenog akta i priloženog zapisnika tretirao kao zahtjev za naknadu štete).

Odlučujući, dakle, o naprijed navedenim postavljenim imovinsko-pravnim zahtjevima, prije svega o ovlaštenju tj. pravu na podnošenje istog, a cijeneći stanje spisa, sud nalazi da je Grad Orašje ovlašteni podnositelj imovinsko-pravnog zahtjeva u ovome postupku.

Naime, iz zk. uloška br.675 k.o. O. II i zk. uloška br. 40 k.o. O. II, a koje je sud pribavio po službenoj dužnosti, upravo iz razloga rješavanja očigledno nastalog spornog pitanja utvrđenja tko je vlasnik predmetnih parcela a time i oštećenik predmetnog kaznenog djela (posjedovni list br. 402, kojeg je tužiteljstvo prezentiralo kao dokaz, sadrži podatke samo o nositelju prava posjeda i to samo za k.č. 1010 k.o. O. II, a ne i za preostale tri predmetne čestice kč. br.1005, 1007 i 1008 sve k.o. O. II), nedvojbeno je utvrđeno da je pravo vlasništva na predmetnim parcelama označenim kao k.č. broj 1005 Poloj, šuma 3.klase površine 2982 m2, k.č. br. 1007 Jasenik šuma 3. klase površine 1401m2 i k.č. broj 1008 Poloj šuma treće klase površine 2502 m2, sve iz zk. ul. br. 675 k.o. O. II, kao i na parceli označenoj kao k.č. 1010. Islamovac, njiva 3.klase i njiva 4. klase ukupne površine 21559 m2 iz zk. uloška br. 40 k.o. O. II, upisano u korist Grada Orašja s dijelom 1/1.

Odredbama čl. 5. Zakona o zemljišnim knjigama je propisano konstitutivno djelovanje upisa u zemljišne knjige: “(1) Vlasništvo i druga prava na nekretninama nastaju tek sa upisom u zemljišnu knjigu, uključujući i ona koja su predviđena u članu 87. ovoga Zakona, dok odredbe čl.9. Zakona o zemljišnim knjigama propisuju načelo javnog povjerenja u zemljišne knjige: “(1) Upisano pravo u zemljišnoj knjizi smatra se tačnim. Smatra se da brisano pravo iz zemljišne knjige ne postoji. (2) Za treća lica, koja u dobroj vjeri u postojanje neke nekretnine ili prava na nekoj nekretnini, putem pravnog posla steknu takvo jedno pravo, sadržaj zemljišne knjige se smatra tačnim, ukoliko ispravnost zemljišne knjige nije osporena putem upisa prigovora ili ukoliko je trećoj osobi poznata netačnost zemljišne knjige ili zbog grube nepažnje nije poznata.

Dakle, primjena načela povjerenja u zemljišne knjige znači da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje zemljišta, zbog čega zemljišne knjige odnosno zemljišno-knjižni izvaci, tj. ispisi i prijepisi iz zemljišne knjige uživaju javnu vjeru i imaju dokaznu snagu javnih isprava.

Kako je dakle nedvojbeno da je pravo vlasništva na predmetnim nekretninama u zemljišnim knjigama upisano na Gradu Orašju s dijelom 1/1, a shodno načelu povjerenja upisa u zemljišne knjige, sud je optuženog obvezao da naknadu štete u iznosu od 8.816,69 KM namiri Gradu Orašju kao jedinom upisanom vlasniku predmetnih nekretnina.

Što se tiče visine štete utvrđene u iznosu od 8.816,69 KM, za koji iznos je sud obvezao optuženog da namiri oštećenom Gradu Orašju, najprije treba istaći da je u tijeku postupka nedvojbeno utvrđeno da je dio posječene drvne mase sa predmetnih parcela i to tehničkog drveta u količini od 71,71 m3, čiju je tržišnu vrijednost vještak utvrdio u iznosu od 4614,54 KM i ogrjevnog drveta u količini od 3,09 m3, čiju je tržišnu vrijednost vještak utvrdio u iznosu od 126,54 KM Uprava za šumarstvo ŽP odvezla i deponirala na stovarište u Tolisi, a kasnije i prodala u postupku javne licitacije, te da je shodno tome, sud cijenio da optuženi nije obvezan da namiri štetu koja se odnosi na naknadu tržišne vrijednosti navedene drvne mase, jer optuženi nije raspolagao istom niti je u tom pravcu stekao protupravnu-imovinsku korist, ali da optuženi jeste dužan da glede navedene drvne mase namiri oštećeniku izgubljenu prirast zbog prijevremene sječe predmetnih stabala (oštećeni Grad Orašje za dio štete koja se odnosi na tržišnu vrijednost spomenute drvne mase može tražiti naknadu od Županije Posavske, obzirom da je iznos dobiven prodajom iste uplaćen na budžet Županije Posavske, a što proizlazi iz uplatnice MF banke uplatitelja „Ado-Gajba“ d.o.o.).

Sud je optuženog, dakle, cijeneći naprijed navedeno a posebice dopunski nalaz i mišljenje vještaka Seida Čorbića od 27.10.2025.g., obvezao da oštećenom Gradu Orašju namiri štetu koja se odnosi na tržišnu vrijednost tehničkog drveta u količini od 1 m3 koja nije izvezena od strane Uprave za šumarstvo a čija vrijednost iznosi 64,22 KM (iznos dobiven nakon što je od ukupne posječene drvne mase u količini od 72,71m3, čija je vrijednost 4678,76 KM, oduzeta drvna masa od 71,71 m3, koju je Uprava za šumarstvo odvezla a čija je vrijednost 4614,54 KM), zatim tržišnu vrijednost ogrjevnog drveta u količini od 27,21 m3 koja nije izvezena od strane Uprave za šumarstvo a čija vrijednost iznosi 1114,04 KM (iznos dobiven nakon što je od ukupne količine ogrjevnog drveta 30,30 m3, vrijednosti 1240,58 KM KM oduzeta količina ogrjevnog drveta od 3,09 m3, koju je Uprava za šumarstvo odvezla, a čija je vrijednost 126,54 KM ), kao i da namiri izgubljenu prirast za prijevremeno posječeno drvo tj. odštetu po odštetnom cjeniku u iznosu od 7.638,43 KM (za stabla posječena na parcelama k.č. 1005,1007 i 1008 i to za 72,71 m3 tehničkog drveta čija odšteta po cjeniku iznosi 7018,14 KM i za 30,30 m3 ogrijevnog drveta, čija odšteta po cjeniku iznosi 620,29 KM), a što sve zajedno čini iznos od 8816,70 KM.

Što se tiče imovinskopravnog zahtjeva Ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva Županije Posavske, Uprave za šumarstvo sud je isti, obzirom na utvrđeno činjenično stanje cijenio neutemeljenim. Ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva Županije Posavske, Uprava za šumarstvo, ukoliko smatra da je utvrđeni upis predmetnih nekretnina u zemljišnim knjigama pogrešan tj. da je u suprotnosti sa Zakonom o šumama Županije Posavske, kako je to na glavnoj raspravi isticao svjedok M.M., pravilnost navedenog upisa ista svakako može osporavati u parničnom postupku (brisovnom tužbom), odnosno tražiti utvrđenje nevaljanosti već izvršenog upisa i uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, te ovisno o ishodu istoga, eventualno i regresirati svoje pravo na naknadu štete iz ovoga postupka.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba Kantonalnom sudu Odžak

u roku od 15 dana od dana prijema prijepisa iste, putem ovog Suda.

Zapisničar S u d a c

Ana Josić Ljubica Oršolić

Prikazana vijest je na:

Hrvatski jezik

0 PREGLEDA

Povratak na vrh

Općinski sud u Orašju

Općinski sud u Orašju

Napredna pretraga

Napredna pretraga

25 0 K 061130 24 K Šumska krađa

O b r a z l o ž e nj e

Ana Josić Ljubica Oršolić

25 0 K 061130 24 K Šumska krađa

O b r a z l o ž e nj e

Ana Josić Ljubica Oršolić

Redizajn web stranice je finansirala Evropska unija. Za njen sadržaj isključivo je odgovorno
Visoko sudsko i tužilačko vijeće BiH i ona ne odražava nužno stavove Evropske unije.