ODREĐUJE SE PRITVOR
R J E Š E NJ E
Prema osumnjičenim:
1) K.J. sin B. i majke M. rođ. B., rođen ... godine u Z.., a nastanjen u Z...
broj .., grad Z.., SSS, vozač motornih vozila, neoženjen, Srbin, Državljanin
RS, BiH, JMBG: ..., neosuđivan
2)
D.Ž. sin Ž. i mjake A. rođ. P.,
rođen ... godine u Z., nastanjen u D. br. .., grad Z.., student, neoženjen,
Srbin, državljanin RS, BiH, JMBG: ..., neosuđivan
zbog
postojanje osnovane sumnje da su učinili krivično djelo – teška krađa iz člana 226. stav 3., a sve u
vezi sa članom 37 KZ RS
a iz razloga propisanih u članu 197. stav 1. tačke b)
Zakona o krivičnom postupku RS
ODREĐUJE SE PRITVOR
koji po ovom rješenju može trajati
najduže 1 (jedan) mjesec, koji se ima računati od 28.06.2024. godine od 14,50
časova, kao dana i časa lišenja slobode i može trajati najduže do 28.07.2024. godine do 14,50 časova.
O b r a z l o ž e nj e
Okružno javno
tužilaštvo u B... je u predmetu broj T
14 0 KT 0036087 24 od 29.06.2024. godine donijelo Naredbu o sprovođenju istrage protiv
osumnjičenih K.J. i D.Ž., zbog osnovanje sumnje da su počinili krivično djelo,
teška krađa iz člana 226. stav 3, a sve u vezi sa članom 37. Zakona o krivičnom
postupku.
Nakon srpovedne istrage u ovom krivičnom predmetu tužilaštvo je
podnijelo prijedlog za određivanje pritvora protiv osumnjičenih zbog postojanja
osnovane sumnje da su počinili naprijed navedeno krivično djelo na način da su
dana 09/10.06.2024. godine, oko 01,30 časova u D.., vraćajuće se sa poligona za
sportske igre isprede OŠ „...“ i prolazeći sa pmv marke „Pasat 7“ pored kuće
oštećenog B.P., i kada su vidjeli oštećenog u dvorištu sa koferom, koji je bio
prekriven odjevnim predmetima, iskoristili su momenat kada je oštećeni ušao u
kuću, te je iz vozila izašao drugoosumnjičeni i u namjeri protivpravnog
prisvajanja tuđe stvari, uzeo je kofer sa odjevnim predmetima, stavio u
putničko motorno vozilo, te su se brzo odvezi sa lica mjesta, a novac u iznosu
od 50.000,00 EURA i 14.000,00 KM zadržali za sebe i sakrili, oštetivši na taj
način B.P. za ukupan iznos od 114.000,00 KM.
Naprijed navedenu
radnju izvršenog predmetnog krivičnog djela tužilaštvo zasniva na svjedočenjima
D.P., brata oštećenog B.P., svjedoka M.D., svjedoka P.L. te svjedoka M.Đ.
Tužilaštvo se poziva i na izjave D.R. i S.M. Tužilaštvo nalazi da iz
svjedočenja naprijed navedenih svjedoka i svih dosada prikupljenih dokaza
nesporno proizilazi postojanje osnovane sumnje da su osumnjičeni radnjama za
koje se terete počinili predmetno krivično djelo.
Tužilaštvo predlaže pritvor osumnjičenim po osnovu razloga
propisanih u članu 197. stav 1. tačka a) i b) Zakona o krivičnom postupku RS.
Pritvorski razlog po osnovu odredbe člana 197. stav 1. tačka a) ZK RS
tužilaštvo nalazi u činjenici da su osumnjičeni nastanjeni u mjestu Z.. kod D..,
pograničnom mjestu sa R.S. te da postoji mogućnost da mogu pobjeći u R.S. i
time ometati dalje vođenje krivičnog postupka. Pritvorski osnov po osnovu
razloga propisanih u članu 197. stav 1. tačka b) ZKP RS tužilaštvo nalazi u
činjenici da do sada nije pronađen novac
koji su osumnjičeni otuđili od oštećenog, a niti su osumnjičeni dali
bilo kakve razloge po osnovu kojeg bi
sud mogao da cijeni ovu činjenicu jer se osumnjičeni brane ćutanjem.
Izjašnjavajući se o prijedlogu koji je izložen od strane tužioca na
ročištu branioci osumnjičenih saglasno
ističu činjenice da u ovom slučaju ne postoje osnovna obilježja krivičnog djela
teške krađe iz stav 226. stav 3. u vezi sa članom 37 KZ RS. Ističući činjenicu
da je novac bio van dvorišta kuće da su slučajno do novca došli te da su ga
slučajno našli smatrajući da su u ovom slučaju eventualno radi o sasvim blažem
krivičnom djelu. Pored toga branioci osumnjičenih ističu činjenice kojima se
osporava pritvorski osnov po osnovu člana 197. stav 1. tačka a) KZ RS. Smatrajući da ne postoje zakonom propisani
razlozi za određivanje pritvora po osnovu ovog posebnog zakonskog osnova.
Branioci saglasno osporavaju postojanje i pritvorskog razloga po osnovu člana
197. stav 1. tačka b) KZ RS ističući da
nije dokazana vrijednost ukradenog novca
kao i okilnost da nisu postojale činjenice u pogledu načina i mjesta
otuđenja novca navodeći da je sprni kofer
zajedno sa torbom u kojoj se nalazio novac kao i odjevnim predmetima se
nalazio na trotoauru izvan dvorišta kuće.
Osumnjičeni su izjašnjavajući se o prijedlogu u svemu podržali odbrane svojih branilaca
koji su predložili da se odbije prijedlog tužilaštva za određivanje pritvora.
Branioci su predložili ukoliko bi se eventualno našo osnov za postojanje
osnovane sumnje da se prema osumnjičenim odrede mjere zadržavanja koje bi u
svemu bile adekvatne težini predmetnog djela.
Nakon saslušanja tužioca i izlaganja odbrane osumnjičenih ovaj sud
je analizom svih izvedenih dokaza utvrdio da u konkretnom slučaju u ovoj fazi
krivične istrage postoji sasvim dovoljno činjeničnog osnova koji ukazuje da su
osumnjičeni počinili radnje krivičnog djela teška krađa iz člana 226. stav 3. u
vezi sa članom 37. KZ RS, a koje su navedene i opisane u prijedlu za
određivanje pritvora.
Naime, odredbom člana 226. stav 3. KZ RS propisano je da krivično djelo teške krađe postoji ako vrijednost ukradene stvari
prelazi iznos od 50.000,00 KM. Iz
pravnog smisla citirane zakonske odredbe proizilazi da je za postojanje ovog
krivičnog djela potrebna radnja krađe s tim što se kao poseban kvalikafitorni
razlog propisuje da vrijednost ukradene
stvari prelazi iznos od 50.000,00 KM. U konkretnom slučaju svi izvedeni dokazi upućuju ovaj sud na zaključak da su
osumnjičeni u opisanim radnjama ukrali od oštećenog vrijednost novca u iznosu
od 50.000,00 EURA i 14.000,00 KM, zadržali za sebe i sakrili ga pa su time
oštetili B.P. za ukupan iznos od 114,000,00 KM. Sve izjave svjedoka saglasno
upućuju na ovakav zaključak prije svega izjava svjedoka M.Đ. te svjedoka M.D.
koje su saglasne i činjenično
sadržajne tako da na uvjerljiv način opisuju događaj u onom
dijelu koji je njima poznat. Prije svega u izjavi svjedok M.Đ. koji je komšija
oštećenog B.P. sasvim konkretno opisuje događaj
i radnju osumnjičenog D.Ž. koji zajedno sa K.J. nailazi kolima pored
kuće B.P. izlazi sa mjesta suvozača, uzima torbicu i odjevne predmete koji se
nalaze na koferu, te se brzinom udaljuju sa mjesta odakle su otuđili naprijed
navedene stvari iz kojih kasnije proizilazi da se radilo o novcu naprijed
navedene vrijednosti. Izjava svjedoka M.D.
u činjeničnom opisu je u svemu saglasna
sa činjenicama koje je naveo svjedok M.Đ..
Ovaj svjedoka opisuje način na koji je sazno o predmetnom događaju kao i
razloge koje mu je osumnjičeni D.Ž. naveo kada mu je rekao za taj događaj.
Dakle, ova dva svjedoka sa različitih pozicija
otkrivaju činjenice vezane za predmetni događaj koje zajedno sa
svjedočenjem D.P. brata oštećenog B.P. koji je opisao događaj sa svog
stanovišta, odnosno iznio činjenice koje se odnose na okolnosti da su otuđene
stvari bile u dvorištu i da se radilo o naprijed navedenim novčanim iznosima.
Dakle, i svjedočenje i ovog svjedoka daje sasvim dovoljno osnova ovom sudu za
zaključak prije svega o iznosu ukradenog novca, a zatim u pogledu činjenica
koje se odnose na mjesto odakle su otuđili novac i odjevne predmete.